Baš te godine Avangard je po prvi put u svojoj povijesti osvojio naslov pobjednika ruske lige. Završili su treći u regularnom dijelu sezone te u doigravanju izbacili najprije Dinamo iz Moskve pa Ladu iz Toljatija. U finalu su slavili pobjedu protiv najljućeg rivala Metalurga iz Magnitogorska. Za mene više nije bilo sumnje, Avangard je momčad za koju ću otad navijat. Uslijedila je sezona 2004/2005 kada je u NHL-u bio lockout. Tada je jedan od mojih najdražih igrača uopće, Jaromir Jagr, potpisao za Avangard. Koje li sreće za mene! Najdraži igrač u najdražoj momčadi.
Ova sezona je bila nešto lošija nego prošla, završili su na šestom mjestu, a u doigravanju nakon izbacivanja mrskog Metalurga ispali u polufinalu od budućeg pobjednika Dinama iz Moskve. Neuspješnu domaću sezonu ispravili su uspjehom na međunarodnoj sceni. U tadašnjem kupu europskih prvaka Avangard je došao do novog trofeja. Pobjedili su redom prvake Slovačke (Dukla 6-1), Švedske (HV 71, 9-0) te Finske (Karpat, 2-1). Koje li sreće, izaberem baš pobjedničku momčad za navijat. I to potpuno slučajno.
Odlaskom Jagra nisam izgubio interes za Avangard i rusku superligu. Pogotovo jer je u sezoni 2005/2006 Avangard opet dogurao do finala lige. Međutim, novi naslov nije osvojen budući da ih je porazio Ak Bars iz Kazana. Vrijedi spomenuti i da je po treći put za redom iz natjecanja izbačen Metalurg iz Magnitogorska, ovaj put u polufinalu.
Nova sezona, novi uspjeh, ali ne i novo izbacivanje Metalurga. Ovaj put su oni slavili u polufinalu iraspršili moje i Avangardove snove o novom naslovu. E onda je došla posljednja sezona Superlige, 2007/2008. Put ka naslovu ovaj put je bio doista kratak, nije se dalo dalje od osmine finala doigravanja. Ali bar nije bio koban Metalurg, već Dinamo Moskva.
I onda je došao KHL, a ja sam dobio satelitsku televiziju. I potpuno slučajno, jednog dana sam na tom satelitu otkrio program Planeta Sport. I na njemu je bio hokej, KHL. Nisam mogao vjerovati, po prvi put u životu sam imao priliku gledati ruski hokej. Nije igrao Avangard, ali sam znao da će kad tad biti i prijenos njihove utakmice. I bio je, naravno. Utakmca s aktualnim prvakom Slavat Julajevom iz Ufe. I poraz, ali on je bio u drugom planu. Tako je moje praćenje ruskog hokeja i Avangarda došlo na novu razinu. A i Jagr se vratio, ponuđen mu je ugovor kojeg mu nitko u NHL-u nije mogao ponuditi te se odlučio za povratak. Međutim, ostatak te momčadi bio je jako loš te sezone. Što je sezona išla prema kraju, to su igrali sve lošije i lošije. Puno sam živaca izgubio gledajući njihove utakmice, gledao glatke poraze protiv Dinama iz Rige, Lokomotiva, Lade itd. Pobjede koje sam gledao mogao sam izbrojati na prste jedne ruke.
Ali tu sezonu za Avangard zauvijek je promjenila jedna tragedija. Jedan od najtalentiranijih mladih igrača novije ruske povijesti, dijete Avangarda i Omska, tada 18-godišnji Aleksej Čerepanov je umro. Umro je za vrijeme utakmice s Vitjazom. Nakon jedne izmjene sjeo je na klupu pokraj Jagra s kojim je igrao u napadu te odjednom kolabirao. Liječničke službe su zakazale, te je Čerepanov umro prije nego što je stigao do bolnice. To je ostavilo neizbrisiv trag na momčadi te razlog za loše igre treba tražiti i tu.
Šesnaesto mjesto, posljednje koje vodi u doigavanje je izboreno za dlaku. Protivnik je bio prvoplasirani Salavat Julajev. Iskreno, nisam se nadao ničemu dobrom. Loša igra na kraju sezone nije mi davala veliku nadu za dobar rezultat. Ali ono što je uslijedilo jedna je od, za mene, najljepših hokejaških priča ikad. Prva utakmica u Ufi, ja pred malim ekranom. Utakmica tvrda, prilika na kapaljku. I izboreni produžeci rezultatom 2-2. I onda gol Salavata, nesretan za pobjedu. Tako blizu, žalit će Avangard za ovom prilikom mislio sam tad. Ali nisu tako mislili i igrači. Već sutra opet produžeci, ali ovaj put pobjeda 1-0. Gol Jakuba Klepiša i moje veliko slavlje.
Klepiševi golovi Salavatu u doigravanju 2009. se ne zaboravljaju
Serija se nastavlja u Omsku. Prepuna Arena Omsk svjedočila je velikoj utakmici. Nadahnuta igra Avangarda i odlični Salavat. Osam sekundi prije kraja gosti izjendačili na 2-2 za nove produžetke. I onda je pak pod svoju palicu uzeo Jakub Klepiš, ušao u trećinu Salavata i bombom pogodio rašlje za pobjedu i vodstvo 2-1 u seriji. Nije to bio susret 16. i 1. momčadi, Avangard je pokazao strašnu igru unatoč lošem plasmanu. Četvrta utakmica i meč lopta, opet u Omsku i opet na prijenosu na Planeti Sport. Ta utakmica nije otišla u produžetke, ovaj put je Avangard bio daleko moćniji te je pobjedio 4-1 i priredio veliko iznenađenje te prolaz u četvrtfinale. Veliki i moćni Slavat, glavni favorit za naslov je na koljenima. Idemo po naslov, govorio sam s nestrpljenjem čekajući četvrtifnale s Ak Barsom iz Kazana.
Uspomene na ovu seriju su malo neugodnije. Iako je počelo odlično pobjedom 2-0 u gostima i dominantom igrom. Drugi susret u seriji odlučen je u produžecima. Na moju veliku žalost, Ak Bars je bio s(p)retniji te slavio 3-2. Trreća utakmica u Omsku. Pobjeda Avangarda 4-2. Rapsodija na ledu, nadmoć u svakom dijelu igre. Nitko sretnij od mene. Još samo jedna pobjeda i eto i još jednog favorita na koljenima. Ali tu pobjedu nisam vidio. Uslijedilo je bolno prizemljenje i domaći poraz 11-1. Da, dobro ste pročitali. Ak Bars se narugao Avangardu i sravnio ga sa zemljom. Više se nisam nadao prolazu. Slijedila je odlučujuća utakmica u Kazanu i, mislio sam, još jedna uvjerljiva pobjeda Ak Barsa. Ali nije bilo baš tako. Avangard je vodio 2-1 do 15 sekunda prije kraja susreta. A onda je snažan udarac s plave linije uputio Ak Barsov Ilja Nikulin te kroz šumu igrača pogodio za izjednačenje. Za mene je to bio trenutak kojeg se ne želim prisjećati. Produžeci nisu dugo trajali, nakon dvije minute Oleg Petrov je zabio jedan odbijanac i tako skončao Avanagrdov put. Tad sam bio tužan, ali i sretan jer je Avangard pokazao sjajnu igru i karakter te su me tako zauvijek kupili za svog navijača.
O slijedećoj sezoni ne želim puno pisati jer je Avangard bio loš. Šalim se, sezona je bila vrlo zanimljiva ali ne i previše uspješna. Osvojeno je peto mjesto u istočnoj konferenciji, a sezonu su obilježile čudne rošade u momčdi i promjena trenera pred početak doigravanja. Momčad je preuzeo neiskusni Igor Nikitin te ju je vodio do ispadanja na prvoj prepreci. Uvjerljivo su poraženi od Neftehimika izgubivši sve tri utakmice (dvaput 2-0 i jednom 2-1). To je bila jedna od lošijih sezona u zadnjem desetljeću te nitko s njom nije mogao biti zadovoljan.
I onda prošla sezona. Rapsodija u regularnom dijelu i osvajanje kontinentalnog kupa (ekvivalent President's kupu u NHL-u). Bio je užitak pratiti Avangard te sezone, uz Jagra je sjajan bio još jedan Čeh Roman Červenka a i ostali su bili odlični. Sve uz sjajno vodstvo Igora Nikitina te kasnije Raima Summanena. Završetkom regularne sezone svi su se šokirali kad je izvučen Neftehimik, tradicionalno najneugodniji protivnik Avangarda. Vidjelo se odmah da će to biti duga i naporna serija. Prolaz u polufinale istoka izboren je tek u sedmoj utakmici. Tad je Avangard dao sve od sebe i potpuno prazi goste sa 7-3. I onda polufinale sa starim rivalom Metalurgom. Prve četiri utakmice dobili su gosti; najprije Metalurg dvije u Omsku pa Avangard dvije u Magnitogorsku. U petoj u Omsku bolji je bio opet Avangard te pobjedio 4-3. Po starom sistemu to bi značilo i prolaz, ali po novom sistemu igralo se na četiri dobivena susreta. I...Avangard nije iskoristio nijednu od dvije meč lopte. Metalurg je oba puta slavio te prošao u finale konferencije, a Avangard i u trećoj sezoni KHL-a ostavio bez prolaza u najbolje 4 momčadi lige.
Ovog ljeta nakon tri sezone klub je napustio najpoznatiji igrač Jaromir Jagr. Ostatak momčadi ostao je uglavnom isti, a zadržane su važne karike Roman Červenka i vratar Karri Ramo. Trener je zamijenjen, doveden je Čeh Rostislav Čada. Moja očekivanja nisu baš prevelika, bez Jagra sve to izgleda nekako lošije ili bolje rečeno prosječnije. I zaista, Avangard se muči ove sezone. Upisano je dosta poraza od lošijih ekipa, a posebno je loša igra u gostima. Kod kuće i ide nekako. Pošto se nalazi u srcu Sibira, Avanagrd domaće utakmice igra oko podne po našem vremenu. Od ove sezone postoje web prijenosi većine utakmica KHL-a pa sam imao priliku gledati većinu Avangardovih utakmica. I zaista mi je drago što sam njihov navijač. Iz više razloga.
Roman Červenka glavni je igrač današnjeg Avangarda
Prvi je opisano doigravanje iz 2009. kada su me kupili svojom igrom i uspjehom. Druga je nevjerojatno fanatični navijači, jedni od najboljih u Rusiji. Naime, cijeli Omsk i Omska oblast imaju oko 1,5 milijuna stanovnika. A samo jedan klub u najjačim ruskim ligama. Nema ni košarke, ni nogometa, ni odbojke. Samo hokej. Svi su u Omsku ludi za hokejom i imaju samo jedan najdraži klub. Takva hokejaška atmosfera može se naći na rijetkim mjestima u svijetu.
Zatim vrlo važna stvar, ali ne toliko bitna za mene. Neslužbeni sponzor, bolje rečeno donator, Avangarda je Roman Abramovič a svi znaju što to znači. Glavni sponzor je Omska oblast koja svom jedinompravom profesionalnom klubu daje vrlo izdašna sredstva. Avangard tako može dovesti i kupiti koga god hoće. Ali tu dolazi ono najbitnije, oni to ne čine. Ne dovode skupe i razvikane igrače niti preplaćuju svoje igače. Iako novca ima, troši se racionalno te se dovode kvalitetni ali ne nužno i skupi igrači. To je politika kluba i generalnog menadžera Anatolija Bardina koja mi se jako sviđa.
S nestrpljenjem očekujem doigravanje i novi pohod ka Gagarinovom pokalu, ovog puta nadam se uspješnom putu. Ako ne ove sezone onda sljedeće, ili sljedeće, ili sljedeće...Jednom hoće sigurno i to na veselje jednog od rijetkih njihovih navijača u Hrvatskoj.
Arena Omsk poznata je po jednoj od najvatrenijih hokejaških atmosfera na svijetu
Nema komentara:
Objavi komentar