Iza novokuznjeckog Metalurga, kluba poznatog i pod nadimkom Kuznja, još je jedna neuspješna sezona. Nisu vidjeli doigravanje, baš kao ni u proteklih pet KHL sezona. Time zajedno s Vitjazom i dalje nose neslavnu titulu jedinih KHL klubova koji nisu dohvatili doigravanje. S obzirom na trenutnu situaciju u Metalurgu to i nije neočekivano, ali postavlja pitanje opravdanosti daljnjeg boravka kluba u KHL-u.
Pregled sezone
Učinak: 54 utakmice - 14 pobjeda (12 "čistih"+ 2 u produžecima), 40 poraza (30 "čistih - 10 u produžecima) = 50 bodova (13. mjesto istoka, 27. mjesto KHL-a)
Učinak sezonu prije: 52 utakmice - 19 pobjeda (15+4), 33 poraza (28+5) = 58 bodova (10. mjesto istoka, 21. mjesto KHL-a)
Već je iz same statistike vidljivo kako je Metalurg ove sezone učinio korak unatrag u odnosu na onu prije. Uzroci su jasni; okosnica momčadi iz prošle sezone napustila je klub i rasula se diljem lige. Njezin najvrjedniji dio, trener Anatolij Jemelin i generalni menadžer Leonid Weissfeld, otišli su u Avtomobilist s kojim su ove sezone postali hit cijele lige. Sve ono dobro što su godinama stvarali u Metalurgu prenijeli su u puno ambiciozniji i bogatiji Avtomobilist što se odmah odrazilo i u rezultatima. Ne treba zaboraviti ni da su metalurg zajedno s njima napustili i vrlo bitni kotačići u ovosezonskom uspjehu Avtomobilista; Anton Lazarev, Aleksej Jefimov i Dmitrij Megalinski.
Momčad je nakon Jemelina preuzeo dugogodišnji klupski djelatnik Aleksandr Kitov koji je dotad trenirao MHL filijalu Kuznjecke Medvede. S obzirom da je momčad tijekom ljeta sastavljena većinom od mladih i neiskusnih igrača, nekoliko "otpadaka" iz ostalih klubova, prosječnih stranaca i jeftinih VHL-ovaca nitko od Kitova nije očekivao čuda. Međutim, nitko nije očekivao ni ono što je uslijedilo. Nakon početne dvije pobjede uslijedila je serija od 14 poraza. Nakon nove dvije pobjede uslijedio je i novi niz od 11 poraza koji je Metalurg prikovao za dno ljestvice i već u vrlo ranom dijelu sezone ostavio klub bez ikakvih šansi da ovo bude uspješna sezona. Iako Kitov nije označen isključivim krivcem morao je otići pa je mjesto glavnog trenera početkom listopada preuzeo German Titov kojemu je to bio trenerski debi.
U međuvremenu su se dogodile i rošade u sastavu; otpušteni su Finac Markko Anttila, Maksim Zjuzjakin, a prvi vratar Niko Hovinen transferiran je u Admiral. Titov je promijenio stil igre momčadi i učinio ga je znatno otvorenijim s naglaskom na veću slobodu u napadu. Cilj je bio iskoristiti ono najvjednije što momčad ima, a to je napadački talent, pogotovo kod nekih mladih igrača. Učinak je bio zadovoljavajuć, Metalurg je u nastavku sezone počeo osvajati bodove, a ostvarili su i nekoliko dojmljivih pobjeda - domaće protiv SKA i Salavata, a gostujuće protiv Ak Barsa i moskovskog Dinama. Nakon dugog tavorenja na dnu istoka pred kraj su čak i prestigli posrnuli Amur te tako izbjegli posljednje mjesto lige. Nakon što su krajem sezone već tradicionalno ostali bez glavnih pojedinaca koji su pojačali klubove za doigravanje (Kartajev, Ahmetov - Lokomotiv, Viglazov - Avtomobilist, Martinov - Sibir, Arzamascev - CSKA) priliku su dobili monogi mladi igrače što je Titovu dobro poslužilo za selekciju momčadi za sljedeću sezonu.
Natjecanje u Kupu nade bilo je vrlo kratko jer su već nakon dvije utakmice eliminirani od Neftehimika što je označilo i službeni kraj sezone. S obzirom na sve što se događalo može se reći kako je to bila sezona bez iznenađenja tj. u skladu s očekivanjima i ambicijama kluba. Uz to valja istaknuti i da se dogodilo nekoliko pozitivnih stvari za klub, prije svega isticanje nekoliko mladih i talentiranih igrača koje će po svemu sudeći uspjeti zadržati i u narednoj sezoni, ali i pronalazak mladog i ambicioznog trenera koji ima ideju i volju napredovati i stvarati momčad za budućnost Metalurga.
Ukupno je 40 igrača ove sezone obuklo dres Metalurga što dovoljno govori o tome koliko su oba trenera kombinirala i tražila optimalan sastav. Rijetki su nastupili od početka do kraja sezone, većina su bili prolaznici. Najučinkovitiji igrač bio je Lapenkov, iskusni KHL igrač pridošao na početku sezone. Igrača njegovog profila izraztio nedostaje u Metalurgu; solidan strijelac koji može činiti razliku. Prati ga osrednji kanadski napadač McLean koji teško da je uvjerio da zaslužuje biti dio momčadi i u narednoj sezoni. Iza njega dolazi grupa od nekoliko mladih i talentiranih igrača koji su ostavili najbolji dojam; osobito Ahmetov, Žafjarov i Galimov koji su svojevremeno činili i najubojitiju liniju momčadi. Bivši mladi reprezentativac Valujski došao je iz Torpeda kao prekobrojan, ali je na trenutke pokazao svoj veliki talent koji u budućnosti može biti i još više iskorišten. Slično vrijedi i za nećaka bivšeg trenera Sergeja Jemelina. U obrani se mora istaknuti učinak Finca Mantyle koji nije razočarao, ali i odlična sezona dosad nepoznatog i vrlo mladog Martinova koji je već zaradio transfer u Sibir. Kapetan Kosourov nije bio jako efikasan, ali je njegova uloga ionako više "odgojna" za mlade igrače pa je samim time i ispunio svoj zadatak. Još je tu mnoštvo mladih igrača koji su dobili prilike na najvećoj sceni i koji su već zaslužili svoje mjesto u momčadi za iduću sezonu. Jedan od takvih je i mladi vratar Sorokin koji je dokazao zašto je jedan od najvećih ruskih vratarskih talenata. Hovinen je za vrijeme svog kratkog boravka u klubu bio vrlo pouzdan što mu je i trasiralo put u Admiral, a njegova zamjena na mjestu prvog vratara Ložkin pokazao je solidan učinak. Ipak, to je nedovoljno da bi se u budućnosti na njega moglo računati kao prvog vratara. Ipak, u tandemu sa Sorokinom mogao bi biti dobro riješenje za klub.
Stanje za sljedeću sezonu
Poznato je da je Metalurgov proračun jedan od najmanjih u ligi pa je samim time klub osuđen na tešku borbu što se tiče tržišne utakmice. Dobre igrače teško je zadržati, a još teže dovesti. Zato je vrlo važno imati sposobnog generalnog menadžera koji je unatoč uslijed malog proračuna svezanim rukama sposoban sastaviti kvalitetnu momčad. Sve to Metalurg je dosad imao u Leonidu Weissfeldu, ali i nakon njegova odlaska Metalurg bi po tom pitanju trebao dobro proći. Naime, mjesto generalnog menadžera preuzeo je Valerij Zelepukin, bivši vrlo uspješan igrač, međuostalim i osvajač Stanley kupa. I njemu je kao i Titovu ovo debi na tom mjestu te je samim time vrlo ambiciozan, a već prvi potezi pokazali su da je i sposoban.
Već na samom kraju sezone potpisani su novi dugogodišnji ugovori s najprespektivnijim mladim igračima što je zalog za budućnost. Čak i ako požele otići klub će na njima zaraditi. Tako su nove dvogodišnje ugovore potpisali braniči Mark Skutar i Nikita Kamalov te napadač Denis Kurepanov, a trogodišnje vratar Ilja Sokorin te napadač Damir Žafjarov. Još prije nove dvogodišnje ugovore potpisali su i mladi reprezentativac Skladničenko, Kapotov, Ščukin i Kregan, sve odreda izdanci vrlo uspješne novokuznjecke škole hokeja. Osim njih pod ugovorom za sljedeću sezonu su i solidni braniči Aksjonenko, Kanarski i Kuklev te napadači Galimov, Mitrjakov, Musin i Turukin. Zanimljivo je i da je predsjednik kluba Vladimir Rokkel izjavio kako ima
tzv. džentlmenski ugovor s igračima koji su napustili klub krajem
sezone pojačavši klubove u doigravanju; svi bi se oni sljedeće sezone
trebali vratiti u Metalurg.
To je već solidna baza koju Zelepukin mora nadograditi nekim iskusnijim igračkim imenima. Takvih ima i među dosadašnjim članovima kluba kojima istječe ugovor, ali veliko je pitanje s kime će uopće htjeti potpisati novi. Sve ovisi o novcu, klub si teško može priuštiti povećanje ugovora ijednom igraču. Budući da se broj stranaca od iduće sezone povećava na 7 ne bi čudilo da Mantyla i McLean produže ugovor, ali budući da je Zelepukin već izjavio kako će strance tražiti u AHL-u onda je njihov ostanak vrlo upitan. Bit će zanimljivo vidjeti i hoće li se odlučiti za novog vratara tj. vide li u Ložkinu vratara KHL kalibra.
Perspektiva Metalurga
Nije tajna da je Metalurg trn u oku mnogima koji vide KHL kao ambicioznu i naprednu međunarodnu ligu i to zato što se kao klub nikako ne uklapa u tu priču. Metalurg je u proteklom desetljeću klub problem; lokalna vlast nema nikakvog interesa uzdržavati i sponzorirati klub te to čini samo "reda radi". Glavni sponzor britanska kompanija Evraz, vlasnik cjelokupne metalurške industrije u Novokuznjecku, također nema interesa razvijati klub te mu daje sredstva tek dovoljna za njegovo postojanje i normalno djelovanje. Nerijetko se može pročitati kako to čine samo zbog dobrog imidža u lokalnoj zajedinici budući da su strana kompanija; na taj način kupuju povjerenje lokalnog stanovništva kojemu je hokej sport broj jedan (na slici navijači Kuznje). Posljedica te novčane oskudice je i katastrofalna infrastruktura; ledena dvorana izgrađena 1976. godine u katastrofalnom je stanju. Nakon svega ovog stječe se dojam da je Metalurg klub kojeg nitko ne želi u KHL-u i postavlja se pitanje koja je svrha njegova egzistiranja u elitnom društvu. Čini se da je i ligi dozlogrdio takav klub te se u izjavama nekih čelnika već moglo iščitati kako će Metalurg dobiti ultimatum; ili će izgraditi novu dvoranu ili će napustiti KHL.
Takvo što jedina je realna opcija za Metalurg jer je očito da sve teže i teže mogu pratiti napredak lige i ostalih klubova, naročito što se infrastrukture tiče. Međutim, ovakav Metalurg ima i pozitivnih strana. U nedostatku novaca za kvalitetnije igrače priliku dobivaju mladi i talentirani igrači koji u drugim klubovima jednostavno ne mogu doći do prilike. Metalurg tako već godinama služi kao neka vrsta filijale kroz koju mladi igrači diljem lige dobivaju priliku da se pokažu i napreduju na velikoj sceni. Takvi primjeri su Sergej Bobrovski, Dmitrij Orlov, Anton Slepišev i Anton Mališev. Kad tome dodamo i činjenicu da je lokalna omladinska škola jedna od najproduktivnijih u Rusiji onda dolazimo do razloga zašto Metalurg možda ipak treba imati svoje mjesto u KHL-u.
Nema komentara:
Objavi komentar