Tri metle u četvrtfinalima

Nije Medveščak jedini koji je svoj nastup u doigravanju završio nakon samo četiri utakmice; metlu su "zaradili" još i CSKA te Avtomobilist. Kako je to ukratko izgledalo pročitajte u nastavku.

SKA (2) - CSKA (7) 4-0 (1:0, 5:1; 2:1p, 5:4)

Pomalo i neočekivano SKA je "pomeo" svoj bratski klub iz Moskve te suvereno prošao u polufinale zapada. Ipak, daleko od toga da je sve išlo glatko. Prvi susret u Sankt Peterburgu protekao je u viskom tempu u kojem su se bolje snašli gosti, ali nisu uspjeli savladati odličnog Salaka na golu domaćina. Susret je odlučen tek sredinom treće trećine i to je učinio čovjek od kojeg se to najmanje očekivalo; branič  Sigarjov. Ipak, najzaslužniji za pobjedu ipak je bio Salak koji je ostvario shutout uz velike 43 obrane. U drugom susretu CSKA je jako loše krenuo što su domaći kaznili sa dva brza gola što je susret usmjerilo na njihov mlin te su završili sa pet golova u mreži Glassa. Njihov napad tradicionalno je profunkcionirao onda kada to i nije toliko potrebno; kada momčad ima sigurno vodstvo i privodi utakmicu kraju.

Selidba serije u Moskvu stavila je veliki teret na leđa CSKA; teret koji momčad nije mogla izdržati. U čvrstoj utakmici punoj tenzija i isključenja uspjeli su povesti, ali vodstvo je bilo kratkog vijeka. Susret je otišao u produžtke gdje je nakon 11 minuta igre Červenka pogodio s igračem više donijevši SKA-u i treću pobjedu. Već tada bilo je jasno kako je prednost prevelika da bi je prokockali, pitanje je bilo jedino kada će seriju uspjeti privesti kraju. To je uzrokovalo i nešto laganiji pristup u četvrtoj utakmici koju su "armejci" bolje odigrali te su u dva navrata imali prednost od dva pogotka razlike. Sedam minuta dijelilo ih je od pobjede, ali tada je na scenu (konačno) stupio Kovalčuk koji je smanjio rezultat u ključnom trenutku da bi Červenka kasnije utakmicu odveo u produžetke. Tamo je opet na scenu stupio Kovalčuk koji je inicirao povjednički gol Ponikarovskog. Bio je to kraj serije i znak za veliko slavlje momčadi Jukke Jalonena.

Što je odlučilo?

1. Neigranje Radulova - Alfa i omega CSKA Aleksandr Radulov nije odigrao ni minute u seriji što je obezglavilo momčad koja bez njega nema nikakvu alternativu u svojim redovima. Mladi Prohorkin puno se trudio, ali bez pomoći Radulova njegov učinak bio je zanemariv. Iskusniji dio momčadi; Morozov, Saprikin, Frolov i Filppula potpuno je zakazao i razočarao. Palac gore donekle zaslužuju nedavna pojačanja Muršak i Lisin, a ponajviše branič Zajcev koji je, simptomatično za otupjeli napad CSKA, bio i najbolji strijelac momčadi u ovoj kratkoj seriji. Koliko je napad bio loš najbolje govori podatak o čak 163 udarca na gol u seriji te tek šest postignutih golova.

2. Vratari - SKA je konačno dobio vratara koji ih može izvlačiti u važnim utakmicama, Salak je seriju odradio praktički bez pogreške i po svemu sudeći će im puno značiti u nastavku natjecanja. Glass je unatoč dobroj sezoni ipak zakazao te još jednom potvrdio kako nije top-klasa u KHL-u; nije čovjek koji može izvlačiti momčad kada je to najpotrebnije. CSKA će u budućnosti za bolji rezultat trebati puno boljeg vratara od njega i Stane. O tome koliko su vratari odlučili ovu seriju najbolje govori podatak o postotku obrana; Salak 96,3%, a Glass 90,4%

3. Igrač više - Isključenja i igrač više svakako su doprinijeli lakom prolazu SKA; u seriji punoj tenzija specifičnih za ovakav derbi igrači su zarađivali nepotrebna isključenja što je momčadima donijelo dosta prilika s igračem više. I dok ih je SKA nemilosrdno koristio (7 golova od 16 prilika za čak 48,3% iskorištenosti) CSKA je bio znatno lošiji (3 gola iz 19 prilka, 15,8%) što i ne čudi s obzirom da im je glavni playmaker Radulov bio van stroja.

4. Thoresen-Martensson-Červenka - Uvjerljivo najopasnija linija SKA bila je ova; zajedno su prikupili 16 bodova i najzaslužniji su za odličan start svoje momčadi u doigravanju. Ako na ovoj razini budu i dalje te ako im se iz prikrajka (napokon) priključi i Kovalčuk onda se šanse za osvajanje Gagarinova kupa  značajno povećavaju.

BARIS (2) - AVTOMOBILIST (7)  4-0 (3:2p, 5:4p; 2:1, 2:1)

Vrlo zanimljivu seriju odigrali su Baris i Avtomobilist samo što je nažalost završila nakon samo četiri utakmice. Naime, odmah se vidi da rezultat serije nije baš realan s obzirom na rezultate pojedinih utakmica, ali situacija je takva da je Baris imao više sreće i znanja u ključnim trenucima što mu je naposlijetku, po prvi put otkad je KHL-a, donijelo put do polufinala istoka. Već prva dva susreta u Astani pokazali su kako će se u ovoj seriji igrati; sa puno dodavanja, kombinatorike i brzine sa ne pretjeranim naglaskom na obranu i vratare. Nešto su konkretniji bili gosti, ali susret je nakon dva gola sa svake strane otišao u produžetke. Na samom početku onog drugog Savčenko je dvama dodavanjima dodao i gol čime je Baris došao do početne pobjede. I drugi je susret otišao u produžetke samo što su ovaj put u regularnom dijelu postignuta četiri gola; momčadi su se izmijenjivale u vodstvu, a susret je obilovao kvalitetnom napadčokom i jako lošom obrambenom igrom obje momčadi. Tako se nastavilo i u produžecima koje je golom s igračem više odlučio Lundin.

Iduća dva susreta u Jekaterinburgu protekla su u nešto drugačije tonu. Domaćin je uvidjevši da u run&gun odnosno izlomljenoj igri nema šanse protiv višestruko napadački potentnijeg Barisa pa su zaigrali znatno opreznije i defenzivnije. To je i dalo rezultata budući da su u trećoj utakmici protivnika sveli na samo 18 udaraca. Međutim, Barisu je i to bilo dovoljno za gol više od njih. Pobjednički gol nepune četiri  minute prije kraja bio je djelo Rudenka. Ta pobjeda Baris je dovela u pobjedniču poziciju, ali Avtomobilist se nije namjeravao predati. Četvrti susret protekao je u sličnom tonu kao i treći, domaćin je bio oprezniji i nešto aktivniji u napadu dok su gosti čekali prilike iz protunapada i s igračem više. U takve dvije situacije su i zabili što je na kraju odlučilo pobjednika i utakmice i serije.

Što je odlučilo?

1. Detalji - Mada glupo zvuči detalji su definitivno odlučili pobjednika, ali to ne umanjuje činjenicu da je Baris bio bolji protivnik. Prve dvije utakmice lako su mogle otići na bilo okoju stranu, a slučaj je htio da to oba puta bude na stranu Barisa. iI treća i četvrta utakmica lako su mogle završiti na suprotnoj strani budući da je Avtomobolisit u obje bio konkretnija i opasnija momčad. Međutim, povijest pamti rezultat i pobjednike i teško da će se itko sjećat ove serije kao tijesne s obzirom na čisti rezultat.
 

2. Širina prema naprijed - Glavna prednost Barisa u ovoj seriji bio je širi napad, u to nema nikakve sumnje. Opjevana američko/kanadska linija Bochenski-Boyd-Dawes potpuno je zakazala upisavši tek dva boda (oba Bochenski), a uz to jedini u momčadi imaju negativan omjer +/-. Slično vrijedi i za Žajlauova i Antropova koji imaju po bod. Međutim, iz drugog plana iskočili su drugi igrači te su tako Rudenko i Starčenko sa po 4 boda (potonji 4 gola) najzaslužniji za napadački učinak Barisa. Avtomobilist takvu širinu nije imao; kada je nominalno prva linija sa glavnim fantazistima Lazarevim, Malihinom i Černovim bila zatvorena nije bilo nikoga da ih nadomjesti. Spomenuta trojka ostvarila je zajedno devet bodova, a ostali napadači tek mizernih pet, apsolutno nedovoljno makar i za jednu pobjedu. Koliki je problem sa širinom bio najbolje govori podatak kako je samo osmero napadača nastupilo u sve četiri utakmice; Jemelin je miješao igrače u nižim linijama, ali bez učinka.

3. Vratar(i) - Jakub Kovar bio je čovjek koji je uvelike utjecao na ishod ove serije; Avtomobilistov čuvar mreže nastavio je sa lošim predstavama na kraju sezonu te je sa 89,3% obrana totalno zakazao u najvažnijem dijelu sezone za svoju momčad. Bez njega u punoj formi Avtomobilist nije imao šanse. S druge strane Jeremejev je bio stabilan na golu Barisa iako je pokazao određene nesigurnosti pa ga je u drugoj utakmici morao zamijeniti Ahonen koji je također bio dobar.

4. Iskustvo - Iako dosad nisu imali uspjeha u doigravanju igrači Barisa mnogostruko su iskusniji od onih Avtomobilista što je posebno došlo do izražaja u prve dvije utakmice  u produžecima gdje psihološki ipak nisu bili na razini potrebnoj za pobjedu; vidjelo se to iz ponešto bojažljive i oprezne igre u trenucima kada to nije bilo potrebno, ali i iz ponekih nepotrebnih isključenja što je odlučilo drugu utakmicu. S druge strane, Barisovi igrači znali su kako igrati u produžecima te se s pravom može reći kako njihove pobjede u oba produžetka nisu samo produkt sreće već i iskustva.