Rezultati:
Japan - Kazahstan 2:5
Koreja - Italija 0:4
Velika Britanija - Mađarska 2:4
--------------
Italija - Japan 4:1
Kazahstan - Velika Britanija 5:0
Mađarska - Koreja 4:5 SO
--------------
Koreja - Japan 5:6
Italija - Velika Britanija 5:1
Kazahstan - Mađarska 1:2
--------------
Kazahstan - KoreJa 4:2
Japan - Velika Britanija 4:1
Mađarska - Italija 1:2
--------------
Velika Britanija - Koreja 1:4
Italija - Kazahstan 0:3
Mađarska - Japan 1:0
Konačni poredak:
Kazahstan 12, Italija 12, Mađarska 10, Japan 6, Koreja 5, Velika Britanija 0.
Prvo mjesto na kraju je pripalo reprezentaciji Kazahstana. Njihov izbornik Vladimir Krikunov, ujedno i trener astanskog Barisa iz KHL-a, složio je vrlo snažnu momčad koja je imala tek jedan cilj - brzi povratak u elitnu diviziju. Cilje je na kraju ostvaren, ali nije sve išlo glatko. Poslije dvije lake pobjede na startu uslijedio je dvoboj sa domaćinom kojeg su izgubili sa 2-1 unatoč dominaciji tijekom većine susreta. Na njihovu sreću Mađari su prije toga izgubili od Koreje pa su u posljednjem susretu s Italijom sami odlučivali o svojoj sudbini. Demotivirani Talijani koji su već prije osigurali promociju pobijeđeni su s glatkih 3-0 te je slavlje moglo početi. Kazahstan već neko vrijeme ima problema s uigranošću što se nastavilo i na ovom turniru. Ukoliko žele postati stabilan član elitne divizije bit će potrebno puno više umijeća i momčadske igre. Roman Starčenko bio je najbolji pojedinac momčadi sa 7 bodova, a odličan je bio i vratar Vitalij Kolesnik. U all-star momčad osim Starčenka uvršten je i njegov imenjak i suigrač iz Barisa branič Savčenko.
Ist cilj kao i Kazahstan imala je i Italija - brzi povratak u elitu. Na tom putu pomogao im je i povoljan raspored, najprije su imali lakše pritvnike koje su relativno lako svladali dok su se u posljednja dva kola suočili s glavnim suparnicima. Pobjeda protiv Mađarske u četvrtom susretu osigurala im je promociju, a poslije toga su u susret s Kazahstanom ušli opušteno, možda čak i nekorektno prema Mađarskoj kojoj su svojim porazom zatvorili vrata elite. Momčad su po običaju predvodili talijanski Kanađani, a najefikasniji od njih bio je napadač Pustertala Pat Iannone sa 6 bodova. Isti igrač proglašen je i za najboljeg napadača turnira. Uz njega je i vratar Alleghea Adam Dennis proglašen za najboljeg vratara. Talijanski obrambeni stil igre možda nije lijep za oko, ali se u njihovom slučaju pokazao uspješnim. Uz malo više sreće i znanja Italija bi sljedeće sezone mogla ostvariti neki značajniji rezultat u elitnoj diviziji.
Slavlje Talijana nakon izborene promocije
Mađarska je 2009. godine ispala iz elitne divizije. Otad su skupili četiri neuspješna pokušaja povratka na kojima su svaki put bili korak prekratki. Isto se ponovilo i ove sezone na ledu Laszlo Papp arene u Budimpešti. Protiv glavnih rivala ostvarili su dobre rezultate pobijedivši Kazahstan i umalo izgubivši od Italije. Ključnim se pokazao susret sa Korejom, odnosno treća trećina tog susreta u koju su Mađari ušli s prednošću od 4-1. Katastrofalnom igrom dopustili su Korejcima povratak na kraju izgubivši susret nakon kaznenih udaraca. Na kraju se mogu žaliti na Italiju zbog slabijeg zalaganja u utakmici sa Kazahstanom, ali ostaje činjenica da su si Mađari samo najviše krivi. Marton Vas sa 6 bodova bio je najefikasniji igrač dok se Arpad Mihaly našao u all-star momčadi. Vrlo dobar turnir odigrao je i vratar Vasasa Levente Szuper koji im je osigurao veliku pobjedu nad Kazahstanom.
Japanci se već niz godina drže u samoj sredini ljestvice bez naznake da bi išli niti prema gore niti prema dolje. U Budimpešti su odigrali solidan turnir na kojem su ostvarili dvije pobjede. Solidne predstave pružili su protiv favoriziranih Kazahstana i Italije dok su u azijskom derbiju u pravoj golijadi sa 6-5 svladali Koreju. Pobjedom nad Britancima od 4-1 osiguran je ostanak, a u posljednjem kolu minimalnim porazom od Mađarske još jednom su potvrdli svoju kvalitetu. Japanu svake sezone nedostaje "ono nešto" potrebno za korak naprijed, odnosno borbu za prve dvije pozicije. Nešto bolji rezultati u mlađim kategorijama daju naslutiti kako bi se takvo nešto možda moglo dogoditi u budućnosti. Gotovo svi igrači dolaze iz četiri japanska kluba koja se natječu u Azijskoj ligi, a njihov najbolji pojedinac na turniru bio je naturalizirani Kanađanin Aaron Keller iz Oji Eaglesa koji je proglašen i najboljim braničem turnira.
Novi uspjeh Korejaca - ostanak u diviziji IA
Jedna od najbrže rastućih hokejaških zemalja svijeta svakako je Koreja. Još 2010. godine su pobjedom nad Hrvatskom izborili ostanak u tadašnjoj diviziji I, a nakon toga prisutan je konstantni napredak koji je lani urodio plodom preo promocije u drugi razred svjetskog hokeja. Tu su već u prvom nastupu pokazali zube i osigurali ostanak usput izravno utjecavši na rasplet za vrh pobijedivši Mađarsku, a uz to su i Japanu dali do znanja kako nije neprikosnoveni hokejaški vladar Azije. Pobjeda nad Velikom Britanijom posljednjeg dana osigurala im je boravak u ovoj diviziji još najmanje jednu sezonu. Svi igrači članovi su dva kluba iz Azijske lige, a vrijedi istaknuti debitantski nastup naturaliziranog Kanađanina Brocka Radunskea iz Anyang Halle. Koreja će 2018. godine biti domaćin zimske Olimpijade te su zbog toga znatna sredstva uložena u razvoj hokejaške reprezentacije. Spominje se i suradnja sa Fincima putem koje će korejska selekcija u budućnosti imati svoju momčad u Mestisu, drugoj finskoj ligi. Sve to trebalo bi rezultirati da Koreja do 2018. godine ima momčad na razini potrebnoj za nastup na olimpijadi.
Nakon što su lani umalo izborili ostanak kod Britanaca je postojala velika bojazan oko ovosezonskog turnira. I bili su u pravu, završili su bez ijednog boda te si tako trasirali put u niži rang, diviziju IB. Dobar nastup u olimpijskim kvalifikacijama bila je rijetka pozitivna naznaka pred nastup, a puno je gore zvučala činjenica da će biti bez dva vrlo važna braniča: O'Connora i Saricha. Iako su upisali pet poraza u nijednom od njih nisu bili totalno razbijeni. Posljednjeg dana pobjedom nad Korejom mogli su se spasiti, ali nisu imali lijeka protiv brzonogih Azijaca te je upisan poraz od 1-4. Rijetka pozitivna stvar je još jedan solidan nastup relativno mladog Roberta Dowda, jedinog internacionaalca koji hokejaški kruh zarađuje u švedskom drugoligašu Troji iz Ljungbyja. Ono što Britance može istinski brinuti jest činjenica da im je prosjek godina u momčadi bio preko 27 što ih čini vrlo starom reprezentacijom. U mlađim kategorijama ne naslućuju se igrači koji bi naslijedili iskusne Shieldsa, Weavera i Taita što čitavu budućnost britanskog hokeja na ovoj razini čini neizvjesnom.
Nema komentara:
Objavi komentar