Iako osnovan prije prije pet godina KHL je u svojoj kratkoj povijesti već ispisao mnoštvo zanimljivih priča i crtica te uvelike utjecao na cjelokupni razvoj hokeja na ledu kao sporta. Liga je iz godine u godinu rasla te raste i dalje, koliko po broju momčadi i zemalja koje obuhvaća, toliko i u kvaliteti igre, organizacije i mnogočemu drugom. U nastavku pročitajte što se sve izdogađalo kroz povijest KHL-a.
Počeci
KHL je službeno "rođen" 2008. godine kada je Ruska federacija hokeja na ledu (FHR) odlučila reorganizirati ruski klupski hokej. Pokušaja je bilo i prije, ali svi su završili neuspješno. Već krajem sezone 2007/2008 osnovana je nova liga, nasljednik dotadašnje Ruske superlige, a dopušten je ulazak i momčadima van Rusije čime se dalo naslutiti kako liga za cilj ima ekspanziju na cijeli kontinent. To je potvrdio i sam naziv lige kojemu je dan prefiks kontinentalna. Za predsjednika je postavljen Aleksandr Medvedev, tadašnji predsjednik hokejaškog kluba SKA iz Sankt Peterburga. Istovremeno je bio, i do danas ostao, drugi čovjek ruskog energetskog diva Gazproma te općenito jedan od najmoćnijih ljudi u Rusiji. Sve to je dalo naslutiti kako je KHL velik i značajan projekt koji će izrasti u nešto veliko. Kao neformalan cilj lige postavljeno je stvaranje euroazijskog pandana NHL-u, lige koja će se jednog dana proširiti na cijelu Europu i postati najjače hokejaško natjecanje na svijetu.
NHL je KHL-u služio kao uzor, sam Medvedev više je puta to javno izjavio. Potvrdilo je to i ono što se događalo u sljedećim godinama. Iako je KHL organiziran kao međunarodna liga od početka je bilo jasno kako će u njoj glavnu riječ voditi Rusi i kako će ciljevi KHL-a biti ujedno i ciljevi ruskog hokeja. Međutim, stranim zemljama čiji su klubovi u ligu ušli već prve sezone ona je bila izvrsna prilika za napredak. Svih dvadeset klubova koji su sezonu prije nastupili u Ruskoj superligi (RSL) automatski je prešlo u KHL. Strane momčadi koje su se priključile bile su Baris iz Astane, Dinamo iz Minska te Dinamo iz Rige. Svaki od tih klubova bio je "zarobljen" igranjem u slabim nacionalnim ligama, a KHL im je pružio priliku za punu profesionalizaciju i podizanje na puno višu razinu i igre i organizacije što su, kasnije će se pokazati, i uspjeli postići.
Sezona 2008/2009 - Sezona dokazivanja
Sezonu su započele 24 kluba. Podijeljeni su u 4 divizije prema rezultatima iz prošle sezone RSL-a. Divizije su već tada bile imenovane prema legendama sovjetskog i ruskog hokeja: Bobrov, Tarasov, Harlamov i Černjišev. Podijela na konferencije nije bilo tako da je ljestvica bila jedinstvena, a svi klubovi odigrali su 56 utakmica. Pobjednici divizija imali s osigurana prva četiri mjesta na ljestvici dok je ostatak pretka bio određen bodovim učinkom.
Predsezona je bila vrlo zanimljiva budući da su klubovi bili vrlo aktivni u dovođenju igrača iz NHL-a. Jaromir Jagr tako je pojačao Avangard gdje će ostati naredne tri godine, Sergej Brilin došao je u SKA, Ladislav Nagy u Severstal, Jozef Štumpel u Baris, Marcel Hossa u riški Dinamo, Aleksej Žitnik u moskovski Dinamo, Karel Rachunek u Lomotiv, Ray Emery u Atlant, Branko Radivojevič u Spartak. Najviše prašine podigao je transfer Aleksandra Radulova iz Nashville Predatorsa u Salavat Jualajev. Naime, došlo je do nesuglasica između dvije lige zbog nepoštivanja NHL ugovora od strane KHL-a što je dovelo i do IIHF-ove istrage transfera. Sve je završilo povoljno za KHL, a upravo je prelazak vrhunskog igrača poput Radulova u KHL bio prvi trijumf nad NHL-om kojem su tako bacili rukavicu izazova.
Prva utakmica u povijesti KHL-a odigrana je 2. rujna 2008. godine u Ufi. Sastali su se finalisti iz posljednje sezone RSL-a, Salavat Julajev i Lokomotiv. Pobjeda Salavata dala je naslutiti dominaciju koju će baškirski klub pokazati kroz cijelu sezonu. Osvojili su prvo mjesto sa 129 bodova osiguravši tako prvo mjesto pred doigravanje. Slijedili su ih pobjednici divizija Ak Bars, Lokomotiv i CSKA. Jako je uzbudljiva bila borba za doigravanje u kojoj je u posljednjim minutama posljednje utakmice Avangard nadmašio Severstal. Dva od tri strana kluba su ušli u doigravanje, riški Dinamo kao desetoplasirani te Baris kao petnaestoplasirani. Posljednje mjesto pripalo je danas ugaslom Himiku iz Voskresenska.
Po uzoru na NHL organizirana je i prva All-Star utakmica. Lokacija je bila jedinstvena, Crveni trg u Moskvi. Nastupili su Team Jagr (momčad stranacaa) i Team Jašin (momčad Rusa) s ukupno po 17 igrača. Stranci su slavili pobjedu od 7-6, a da sve bude što sličnije NHL-u ogranizirana su i neka natjecanja u hokejaškom umijeću. Događaj se pokazao uspješnim budući da je uspješno reklamirao ligu u cijelom svijetu zbog čega je i smješten na aktaktivnu lokaciju Crvenog trga.
Sezona će ostati zapamćena i po tragičnom događaju iz Čehova kada je ruski hokej ostao bez jednog od svojih najvećih talenata ikada. Aleksej Čerepanov je kobnog 13. listopada za vrijeme utakmice njegovog Avangarda s Vitjazom izgubio svijest dok je sjedio na klupi. Umro je dva sata poslije u lokalnoj bolnici. Njegova smrt povezana je sa sklopom nesretnih okolnosti, a bilo je i propusta u organizaciji utakmice (hitna napustila dvoranu za vrijeme utakmice) te u Avangardovoj liječničkoj službi. Na kraju je najvjerojatnije da je za smrt kriva Aleksejeva urođena srčana mana zbog koje nije ni smio igrati hokej. Čerepanov je sa nepunih 18 godina bio jedan od vođa Avangarda, najbolji novak u povijesti RSL-a, osvajač zlata sa U18 te srebra i bronce sa U20 reprezentacijom, 17. izbor NHL drafta...Umro je s nepunih 19 godina ostvarivši tek dijelić onoga što je mogao da je kojim slučajem poživio. KHL je promptno imenovao trofej za najboljeg novaka lige po njemu dok je njegov matični klub Avangard u Omsku otvorio njegov muzej te umirovio broj 7 kojeg je tijekom kratke karijere nosio.
Tragični događaj potpuno je poremetio Avangard koji je odigrao jednu od najlošijih sezona u novijoj povijesti. U prvoj rundi doigravanja namjerili su se na dotad nedodirljivi Salavat Julajev. Nitko nije očekivao da će ih izbaciti, ali dogodilo se upravo to, bilo je 3-1 u seriji. Dalje su se namjerili na Ak Bars koji ih je uz dosta sreće izbacio sa 3-2. Kazanskom klubu sada je bio otvoren put do kraja. U polufinalu su sa 4-2 svladali moskovski Dinamo koji je prije toga izbacio favorizirani CSKA. U finale je drugu sezonu za redom ušao i Lokomotiv koji je u polufinalu sa 4-1 bio bolji od magnitogorskog Metalurga.
Veliko finale odlučeno je tek u sedmoj utakmici koja se igrala u Kazanu. U vrlo izjednačenom susretu odlučio je jedan jedini gol kojeg je postigao domaći kapetan i najbolji igrač Aleksej Morozov. Upravo je on proglašen i za najkorisnijeg igrača (MVP) doigravanja. Njegov suigrač Danis Zaripov ponio je nagradu za najkorisnijeg igrača regularnog dijela sezone. Prvu nagradu Alekseja Čerepanova osvojio je vratar magnitogorskog Metalurga Ilja Proskurjakov. Spomenimo i da je nagradu za igrača za najviše bodova u regularnoj sezoni ponio Atlantov Sergej Mozjakin sa 76 bodova dok su najbolji strijelci sa po 35 golova bili Česi: Metalurgov Jan Marek te Torpedov Pavel Brendl.
Neki od najvažnijih igrača šampionskog Ak Barsa u klubu su ostali do danas; Jevgenij Medvedev, Ilja Nikulin, Niko Kapanen i Grigorij Panin. Morozov i Zaripov klub su napustili tek ove zavreštkom prošle sezone. Trener je bio današnji ruski izbornik Zinetula Biljaletdinov kojem je to bila četvrta sezona u klubu te drugi naslov prvaka. Lokomotiv je s klupe predvodio finski trener Kari Heikkila, a na ledu Aleksej Jašin te Česi Josef Vašiček i Zbynek Irgl. Osim Vašičeka, za klub je nastupilo još sedam igrača koji će kasnije pognuti u tragičnoj zrakoplovnoj nesreći.
Prvu sezonu možemo gledati kao sezonu dokazivanja; nova liga predstavljena je svjetskoj javnosti kao europski pandan NHL-u. Koliko god je to za mnoge tada zvučalo smiješno činjenica je da je KHL već prve sezone pokazao kako će biti riječ o sve uspješnijem i uspješnijem projektu. Pri tome je pomogao dolazak Radulova, igrača top klase koji je KHL pretpostavio NHL-u, kao i nekih drugih imena. Dobroj slici pomogla je i All-Star utakmica na Crvenom trgu dok je ono što je bacilo sjenu na sve dobro što se dogodilo tragedija iz Čehova koja se možda mogla spriječiti da su svi prije toga odradili svoj posao.
Slika koja je obišla svijet: KHL All-Star utakmica na Crvenom trgu u Moskvi sa crkvom Vasilija Blaženog kao kulisom
Sezona 2009/2010 - Nastavak dominacije Ak Barsa
Već prva sezona donijela je mnogo nedoumica koje su se pokušale riješiti novim pravilima koje je KHL donio u ljeto 2009. godine, a od kojih je većina ostala na snazi i do danas. Mnogi klubovi žalili su se na raspored u divizijama pa je KHL napravio reorganizaciju prema geografskom načelu tako da je liga podijeljena na istočnu i zapadnu konferenciju. Na taj način smanjeni su putni troškovi što je neke klubove vjerojatno i spasilo od propadanja. Promijenjena je i struktura sezone i doigravanja, a takav sistem u ligi je ostao prisutan sve do danas. Ustanovljena je i razvojna liga MHL, a klubovi su primorani na formiranje svojih juniorskih momčadi. Uveden je i juniorski draft prema načelima onog iz NHL-a. Određen je i salary cap koji je postavljen na 200 milijuna rubalja. Za razliku od američkog sistema, KHL momčadima je dozvoljen prelazak te granice ali za to moraju platiti određene novčane penale. Prve sezone to su bili Avangard, Salavat Julajev, magnitogorski Metalurg, SKA i Ak Bars.
Predsezonu je obilježilo i nagađanje o proširenju lige tj. o klubovima koji će joj se priključiti. Otad pa nadalje to će postat najvažnija tema svih predsezonskih razgovora. U ljeto 2009. godine postalo je jasno kako će Himik iz Voskresenska napustiti ligu zbog financijskih poteškoća što se ubrzo i dogodilo. Zamijena je nađena u Avtomobilistu iz Jekaterinburga koji je postao jedini klub koji se priključio KHL-u u sezoni 2009/2010. Ozbiljnu namjeru za priključivanje imali su češki klub Energia iz Karlovih Vary te Lev koji se trebao situirati u Hradec Kralovama. Svi planovi propali su iz financijskih razloga.
Predsezonu je obilježio novi spor sa NHL-om, ovaj put je sporan bio transfer Jirija Hudlera iz Detroit Red Wingsa u moskovski Dinamo, a sve je završilo novom povjedom KHL-a. Klubovi su počeli privlačiti i neke od najboljih igrača iz švedskog Elitseriena i finske SM-liige. Među one koji će ostaviti dublji trag vrijedi svrstati Mattiasa Weinhandla koji je također pojačao Dinamo te Jarkka Immonena koji je pojačao Ak Bars. Preko bare su osim Hudlera došli Patrick Thoresen u Salavat Julajev, Janne Pesonen u Ak Bars, Richard Zednik u Lokomotiv, Ville Peltonen u minski Dinamo, Jiri Novotny u Atlant itd. Od unutarnjih transfera spomenimo prelazak Jašina iz Lokomotiva u SKA.
Sezona je otvorena 10.rujna utakmicom tzv. Kupom otvorenja (Kubok otkritija) u kojem su se sastali lanjski finalisti Ak Bars i Lokomotiv. Kup otvorenja postat će KHL tradicija. Pobjedu je sa 3-2 u produžetku odnio domaćin Ak Bars. To im nije pomoglo da završe više od trećeg mjesta na istoku, ispred su se našli i Salavat Julajev i magnitogorski Metalurg. Momčad iz Ufe je sa 129 bodova drugu sezonu zaredom bila najbolja u regularnoj sezoni, a ovaj put im je za to pripao i Kontinentalni kup, novoustanovljeni trofej od strane KHL-a. Vrhunsku sezonu odradio je i Neftehimik osvojivši četvrto mjesto, a u doigravanje su još ušli Avangard, Baris, Traktor te kao debitant veliko i veliko iznenađenje Avtomobilist.
Od stvari po kojima će se pamtiti druga sezona vrijedi istaknuti osmominutni nastup tada 51-godišnjeg Vjačeslava Slave Fetisova u dresu CSKA čime je postao uvjerljivo najstariji KHL-ovac. U negativne stvari po kojima će se sezona pamtiti spada masovna tučnjava između igrača Vitjaza i Avangarda za vrijeme odigravanje utakmice. Konkluzija svega bilo je isključenje gotovo svih igrača, ostalo je samo 8 igrača bez kazne. Klubovi su drastično kažnjeni baš kao i igrači, a utakmica je registrirana kao poraz 0-5 za svaku od dvije strane. Podsjećamo, u utakmici istih protivnika sezonu prije preminuo je Aleksej Čerepanov. Sve to dovelo je do velikog rivalstva pa čak i mržnje između ova dva kluba koja je ostala do danas i koja će u budućnosti često znati eskalirati i na ledu. Vitjaz je na sebe navukao mržnju zbog grubog stila igre te i zbog činjenice da su upravo njihovi igrači odgovorni za spomenutu tučnjavu. Druga All-Star utakmica odigrana je 3. siječnja 2010. u novootvorenoj Areni Minsk, tada najvećoj u KHL-u. Pred 15 tisuća gledatelja opet su se satali Team Jagr i Team Jašin sa po 20 igrača. Opet su slavili Jagrovci i to sa 11-8.
Na istoku je briljirao SKA sa svojim veteranskim sastavom predvođenim Maksimom Sušinskim i Aleksejem Jašinom. Svoj labuđi pjev imali su i igrači poput Sergeja Brilina, Dariusa Kasparaitisa te Sergeja Zubova koji je kasnije ponio i titulu najboljeg braniča lige. Slijedio ih je, pomalo iznenađujuće, MVD iz Bališihe predvođen trenerom Olegom Znarokom te vratarom Michaelom Garnettom. U doigravanje su ušle i sve tri moskovske momčadi, Atlant, Lokomotiv te riški Dinamo kao osmoplasirani. Upravo su oni napravili najveće iznenađenje doigravanja svladavši SKA u četvrtfinalu sa 3-1. U sljedećem krugu protiv MVD-a nije išlo te su poraženi. Znarokovu momčad je u finalu zapada čekao Lokomotiv koji je prije toga izbacio Atlant pa Spartak. Serija je odlučena u sedmoj utakmici, a slavio je MVD golom Denisa Kokareva, danas predvodnika moskovskog Dinama. Lokomotiv nije prošao dalje unatoč vodstvu od 3-1 u seriji.
Na istoku su sve oči bile uprte u Salavat Julajev koji je bez puno problema prešao prve dvije prepreke, Avtomobilist i Neftehimik. Ak Bars je bio još uvjerljiviji slomivši najprije Baris sa 3-0 pa onda i magnitogorski Metalurg sa 4-2. U finalu su bili bolji od momčadi iz Ufe nanijevši im poraz od 4-2. U vjerojatno najuzbudljivijem KHL finalu ikada Ak Bars je poveo 2-0, a MVD preokrenuo na 3-2. Match loptu u Kazanu nisu iskoristili izgubivši sa čak 7-1. Psihološka prednost koju je Ak Bars tad dobio iskoristio je i u sedmoj utakmici slavivši s lakih 2-0 usred Bališihe čime su došli do drugog uzastopnog Gagarinova kupa.
Ak Bars su i ove sezone predvodila manje više-ista lica, a naslov su osvjili ponajprije zbog ogromne širine. Finska kolonija Immonen, Pesonen, Kapanen i Vehanen, zatim Morozov, Zaripov, Medvedev, Nikulin...Zasluge idu i treneru Biljaletdinovu kojem je to bio treći naslov pet sezona provedenih u klubu. S druge strane, uspjeh MVD-a bio je i prvi KHL uspjeh velikog trenera Olega Znaroka. Sastav tog MVD-a sličan je onome današnjeg Dinama; Cvetkov, Kokarev, Mosaljov...svi su oni i tada bili među važnijim igračima. Ipak, najveće zasluge za uspjeh idu vrataru Michaelu Garnettu, danas u Traktoru, koji je u doigravanju igrao fenomenalno.
Druga sezona zaključena je svečanom dodjelom nagrada za najbolje. Od važnijih ćemo navesti da je onu za MVP-a regularne sezone osvojio Aleksandr Radulov naslijedivši tako Danisa Zaripova. Morozova je kao MVP-a doigravanja naslijedio suigrač Ilja Nikulin dok je za najboljeg novaka proglašen Avtomoblistov Anatolij Nikoncev. Titulu najboljeg vratara ponio je Ak Barsov Petri Vehanen. Sergej Mozjakin iz Atlanta (na slici) je drugu sezonu zaredom završio s najviše bodova u regularnom dijelu, ovaj put 66. Međutim, najbolji strijelac bio je iz riškog Dinama, Slovak Marcel Hossa sa 35 golova. Za to mu je bio potreban isti broj golova kao i dvojcu Brendl/Marek sezonu prije.
Po čemu će se pamtiti druga sezona? Ponajprije po drugom naslovu za snježne leoparde čime su potpuno nastavili, a kasnije će se pokazati, i završili svoju dominaciju u KHL-u. Međutim, ulazak Znaroka s MVD-om u finale dao je naslutiti neke promjene u odnosu snaga u ligi kojima smo svjedoci u posljednje dvije sezone. Liga je nastavila rasti u marketinškom i financijskom smislu o čemu svjedoči i rast prosječne gledanosti od 3,3%. Time su se probili ispred češke Extralige na 4. mjesto u Europi. Najgledaniji klubovi bili su SKA i Avangard sa nešto više od 9.000 gledatelja po utakmici.
(nastavit će se...)
Povijest KHL-a (2.dio)
Nema komentara:
Objavi komentar