Prve dvije sezone KHL-a bile su vrlo uspješne, a pozitivan razvoj nastavio se i dalje. Treća sezona označila je prekid dominacije Ak Barsa, a pamtit će se i po intenzivnom širenju utjecaja u svijetu. Neki marketinški potezi pokazali su se vrlo uspješnima, a KHL je počeo još intenzivnije preuzimati primat kao najjača europska liga. Četvrtu sezonu obilježila je tragedija Lokomotiva zbog kojeg su svi sportski aspekti nekako pali u drugi plan. Te sezone svoju je dominaciju koja traje do danas započeo moskovski Dinamo osvojivši svoj prvi naslov.
Sezona 2010/2011 - Prijelazna sezona
Već smo spomenuli kako su svaku predsezonu u povijesti KHL-a obilježavala nagađanja o proširenju lige. Ni ljeto 2010. godine po tom pitanju nije bilo puno drugačije. Već u svibnju je objavljeno kako će se dogoditi fuzija dvaju klubova; tada aktualnog finalista MVD-a iz Bališihe i moskovskog Dinama. Kako su oba kluba bila pod ministarstvom unutarnjih poslova tako su se spojili kako bi predstavljali manji trošak. Novi, fuzirani klub nazvan je Dinamo, ali mu je pridodan prefiks OHK (Objedinjeni hokejaški klub). Domaće utakmice igrali su u novoj Megasport areni u Moskvi dok je Bališiha u moskovskom predgrađu ostala bez svog kluba u KHL-u. Međutim, igrački kadar i trenera nove momčadi gotovo je u potpunosti dao MVD, jedini igrač starog Dinama bio je Leo Komarov. Velika promjena u odnosu na godinu prije bilo je i osnivanje VHL-a čime je i drugi razred ruskog hokeja stavljen prod izravnu ingerenciju nove lige. Klubovi u KHL-u sada su mogli, ali nisu morali, imati svoju filijalu u VHL-u koja će im služiti na način na koji AHL služi NHL-u.
MVD nije jedini napustio ligu te sezone, učinila je to i Lada iz Toljatija. Razlog su bili financijski problemi zbog kojih se klub preselio u drugu ligu, ali mu je status u KHL-u ostao zamrznut tj. ostavljena je mogućnost za povratak, ali za neke bolje dane. Bio je to veliki udarac u ruskoj hokejaškoj javnosti budući da je Lada bila poznata kao rasadnik talenata. Često će njezina propast biti argument za nedavanje podrške ulaganju ruskih sponzora u strane klubove umjesto u domaće. Jedini novi klub ove sezone bila je Jugra iz Hanti Mansijska, bogati sibirski klub, tada dvostruki uzastopni prvak druge lige. Za nastup u ligi ponovno se prijavio Lev iz Hradec Kralova, ali je odbijen od strane češke federacije. Budivelnik iz Kijeva nije zadovoljio zbog arene, a zbog raznih razloga otpali su Gazovik iz Tjumena i Vetra iz Vilniusa.
Što se transfera tiče te je predsezone bio primjetan sve značajniji broj dolazaka igrača iz Fiske i Švedske, ali i Češke i Slovačke. Postalo je jasno kako se tamošnji klubovi u financijskom smislu ne mogu nositi sa KHL-om koji je, osim u financijskom pogledu, za igrače bio i puno bolja prilika za napredak i odlazak u NHL. Bilo je i dolazaka iz NHL-a, a na tom polju se posebno istakao SKA koji je doveo Jevgenija Artjuhina, Maksima Afinogenova, Denisa Grebeškova, Jevgenija Nabokova te Petra Pruchu. CSKA je doveo Slavu Kozlova, Lokomotiv Pavola Demitru, Baris Brandona Bochenskog, Salavat Julajev Roberta Nilssona itd. Zanimljivo je i da je Spartak na vratarsko mjesto doveo legendarnog Dominika Hašeka, tada 45-godišnjaka kojem je to bila ujedno i posljednja postaja u igračkoj karijeri.
Nakon što su NHL i KHL sezonu prije potpisali memorandum o poštivanju ugovora druge lige suradnja je u ljeto 2010. godine prešla na novi nivo odigravanjem dviju interligaških utakmica. Tako je 4. kolovoza u Sankt Peterburgu SKA svladao Carolina Hurricanese sa 5-3 (na slici). Dva dana poslije u Rigi su Phoenix Coyotesi osvjetlili obraz NHL-a i svladali Dinamo sa 3-1. Iako je SKA tada bio među najjačim momčadima KHL-a, a Carolina među nasjlabijim u NHL-u pobjeda je KHL-u značila puno. Time su dodatno proširili svoj utjecaj u hokejaškom svijetu pokazavši se pritom kao vrlo ozbiljna liga. Treća All-Star utakmica odigrana je u Sankt Peterburgu, a bila je nešto manje atraktivna nego prošle dvije. Ponovno su se sastali Team Jagr i Team Jašin s tim da su jagrovci ovaj put bili igrači iz istočne, a jašinovci iz zapadne konferencije. Čehova momčad slavila je i u novom formatu, ovaj put 18-16.
U sezoni su tako nastupile 23 momčadi, dvije manje nego sezonu prije. Zbog neparnog broja momčadi zapadna je konferencija imala jednu momačd manje, ali je cjelokupni format igranja ostao isti. Kup otvaranja (Kubok otkritija) igran je u Kazanu, a OHK Dinamo je slavio sa 3-1 nad Ak Barsom. Oleg Znarok je time i simbolično srušio Zinetulu Biljaletdinova i Ak Bars sa KHL trona na koji će upravo oni zasjesti dvije godine kasnije. Dinamo je sezonu završio na drugom mjestu zapada iza Lokomotiva koji je te sezone bio nedostižan. Na zapadu su još u doigravanje ušli SKA, Atlant, Severstal, Spartak te riški i minski Dinamo. Na dnu je i dalje bio Vitjaz koji je i tu sezonu bio više koncentriran na stvari koje nemaju veze s igrom. Na istoku je najbolji bio Avangard koji je sa 118 bodova osvojio drugi Kontinentalni kup. Ak Bars ih je slijedio u stopu, a dalje su prošli i Salavat Julajev, magnitogorski Metalurg, debitant Jugra kao veliko iznenađenje, Baris i Neftehimik. Novokuznjecki Metalurg je drugu sezonu zaredom ostao prikovan za dno lige.
Avangard je protiv svoje crne mačke Neftehimika jedva ozborio polufinale konferencije gdje ih je tijesno izbacio Metalurg. Ak Bars i Salavat su s metlom završili prvi krug prije nego što su se susreli u polufinalu. Pet utakmica je momčadi iz Ufe bilo dovoljno za izbacivanje dvostrukog prvaka te je postalo jasno kako će treću sezonu naslov otići u nečije druge ruke. U vrhunskoj seriji finala istoka Salavat je u sedam utakmica pobijedio Metalurga i izborio svoje prvo KHL finale. Na zapadu su se i Lokomotiv i OHK Dinamo jako mučili u prvom krugu doigravanja; i dok je Lokomotiv u sedmoj utakmici izbacio minski Dinamo, OHK Dinamo je morao priznati poraz u dvoboju s imenjakom iz Rige. Latvijska momčad je tako drugu sezonu zaredom priredila šok favoritima zapada. Međutim, u polufinalu s Lokomotivom nisu mogli ništa. Momčadi iz Jaroslavla je protivnik u finalu bio Atlant koji je izvrsnom igrom izbacio najprije Spartak pa onda i favorizirani SKA. U finalu je Lokomotiv bio favorit, ali je nadahnuti Atlant na kraju slavio sa 4-2.
Veliko finale je za razliku od protekle dvije sezone bilo kratko. Atlant kao da se ispuhao na putu do finala pa je Salavat Julajev s lakoćom došao do naslova. Nakon dvije uvodne domaće pobjede slavili su jednom i u Mitiščiju ostvarivši nedostižnu prednost od 3-0. Atlant je došao do jedne pobjede, ali više nije mogao budući da je priča zaključena u petom susretu u Ufi. Rasprodana arena svjedočila je tijesnoj pobjedi domaćih koji su tako osvojili svoj prvi i zasad jedini Gagarinov kup. Bio je to rezultat dominantne igre u finalu, a pokazalo se i da je ključno bilo finale istoka i dvoboj s Metalurgom. To je potvrdilo tezu kako je Istok tada bio puno jači od Zapada, samim time što su njihove momčadi osvojile sva tri naslova.
Bio je to ujedno i kraj dvogodišnjeg boravka trenera Vjačeslava Bikova u Ufi. Uspjeh je tim veći što je istovremeno bio i izbornik Rusije. U igračkom smislu momčad je predvodio ubojiti napad predvođen Aleksandrom Radulovim i Patrickom Thoresenom. I ostatak momčadi je bio strašan, naročito napad koji je imao ogromnu širinu. Našlo se tu mjesta i za imena poput Slave i Viktora Kozlova, Jakuba Klepiša, Igora Grigorenka itd. Na golu je sjajan tandem bio Erik Esrberg/Aleksandr Jerjomenko. Trener Atlanta tada je bio Miloš Riha, a u igračkom smislu bili su znatno ispod razine Salavata. Do finala su došli najprije zahvaljujući odličnoj formi, trenuntom nadahnuću igrača te ponajprije sjajnim branjenjem Konstantina Barulina. Osim njega najvažniji igrači bili su Sergej Mozjakin, Jan Buliš, Jan Marek i Nikolaj Žerdev.
Od nagrada vrijedi izdvojiti Zlatnu palicu za MVP-a regularne sezone Aleksandra Radulova, nagradu Aleksej Čerepanov za najboljeg novaka koju je ponio Pavel Zdunov iz magnitogorskog Metalurga te onu za najboljeg vratara koju je zaslužio Atlantov Konstantin Barulin. Isti igrač ponio je i trofej za MVP-a doigravanja što je i logično budući da je bio najzalsužniji za Atlantov uspjeh. Najbolji strijelac regularne sezone bio je Avangardov Čeh Roman Červenka sa 31 golom. Najviše bodova skupio je Radulov, čak 80, srušivši tako nakon dvije sezone Sergeja Mozjakina koji je podijelio četvrto mjesto.
Treća KHL sezona tako je donijela rušenje Ak Barsa i prvi naslov za Salavat Julajev. Sa današnjeg pogleda taj naslov, a i cijelu sezonu, možemo gledati kao prijelaznu između dvogodišnje dominacije Zinetule Biljaletdinova i Ak Barsa te Olega Znaroka i moskovskog Dinama. Cjelokupni razvoj lige u kvaliteti igre i organizaciji je nastavljen, a već tada je bilo jasno kako će sljedeće sezone širenje na neke nove države postati stvarnost.
Sezona 2011/2012 - U sjeni tragedije
Četvrta sezona sa svim što se u njoj događalo ostala je u sjeni tragedije koja se dogodila 7. rujna 2011. godine i to za vrijeme odigravanja Kupa otvaranja u Ufi, prve utakmice nove sezone. Zrakoplov s gotovo svim igračima i stručnim stožerom Lokomotiva srušio se netom poslije polijetanja sa zračne luke u Jaroslavlu. Odredište na koje nikad neće stići bio je Minsk gdje je Lokomotiv trebao odigrati prvu utakmicu sezone protiv Dinama. Nećemo ulaziti u razloge što je bio uzrok nesreće već ćemo se ukratko prisjetiti svih onih koji su u tom zrakoplovu izgubili svoje živote. Među njima je bilo 25 hokejaša, 11 članova stručnog stožera te 7 članova posade. Nesreću je preživilo tek dvoje ljudi; igrač Aleksandr Galimov koji je umro pet dana kasnije te jedan član posade koji je prošao bez težih posljedica. Nije zaludu prvi čovjek IIHF-a Rene Fasel rekao kako je to bio "najcrnji dan hokeja".
Među poginulim igračima bilo je mladih i talentiranih igrača pred kojima su tek bile karijere, bilo je onih koji su već izgradili svoje ime i koji su bili na zalazu karijere, bilo je i onih koji su bili na vrhuncu karijere. Sudbina je htjela da se među poginulim nađu igrači koji su bili praktički legende hokeja u svojim zemljama: Slovak Pavol Demitra, Latvijac Karlis Skrastinš, Bjelorus Ruslan Salei...Trener je bio Kanađanin Brad McCrimmon, bio mu je to prvi posao kao glavnog trenera. U zrakoplovu se našao i najbolji strijelac KHL-a u prvoj sezoni Čeh Jan Marek, sezonu prije predvodio je Atlant do finala Gagarinova kupa...Puno je tužnih priča vezano uz ovu nesreću, ali nećemo duljiti pošto se u četvrtoj sezoni KHL-a događalo mnogočega drugoga iako je sve bilo u sjeni ove nezampaćene tragedije.
Predsezona je što se tiče širenja lige bila dosta mirnija nego prijašnjih godina. Lev je nakon dva neuspješna pokušaja sa pozicioniranjem u Hradec Kralovama preselio u slovački Poprad. Službeni zahtjev sa priključenjem KHL-u ovaj put je prošao te su tako postali 24. član lige. I dalje je bilo problema, odgađanja pristupa i problema sa slovačkom federacijom, ali je sredinom kolovoza postalo jasno kako će KHL dobiti novog člana, prvog van granica bivšeg SSSR-a. Time je utrt put širenju na zapad koje će se nastaviti u budućnosti.
Što se prijelaznog roka tiče on nije bio jako uzbudljiv, a nastavio se trend povećanja dolazaka iz Finske i Švedske budući da tamošnji klubovi, a i igrači nisu mogli odoljeti zovu novca iz KHL-a. Šampionska momčad Salavat Julajeva rasula se; trener Bikov je otišao, a Ufu su napustili i Patrick Thoresen, Dmitrij Kalinin i neki drugi igrači. Ligu je nakon tri sezone napustio Jaromir Jagr, a iz NHL-a su došla neka zvučna imena poput Aleksandra Frolova (Avangard), Nikolaja Žerdeva (2.put) i Alekseja Kovaljova (Atlant). Vratili su se i Salei i Skratinš, ali u KHL-u nikada nisu odigrali ni minute. Na istoku je u uspon iz prosječnosti na vrh krenuo Traktor predvođen trenerom Valerijem Belousovim i mladom zvijezdom Jevgenijem Kuznjecovim. Druga mlada zvijezda, Vladimir Tarasenko, te je sezone stasao u Sibiru, ali ga je pred njezin kraj doveo SKA. Petrogradski klub tog je ljeta potrošio velika sredstva na pojačanja dok su na mjesto trenera doveli autora Atlantova uspjeha iz prošle sezone, Čeha Miloša Rihu. Osim bez njega Atlant je ostgao i bez svoje alfe i omege na ledu Sergeja Mozjakina koji je potpisao za magnitogorski Metalurg.
Liga je trebala početi s 24 kluba, po 12 u svakoj konferenciji, ali je odustajanjem Lokomotiva poslije nesreće Zapad ostao sa 11 klubova. Lokomotivu je bio nuđen nastup u ligi i sastavljanjem momčadi tzv. draftom u slučaju katastrofe. Neki igrači su se sami nudili da će igrati za klub i to besplatno, ali su oni ipak odlučili kako će tu sezonu propustiti te sva sredstva uplatiti kao pomoć obiteljima stradalih. Klub je predstavljala juniorska momčad u MHL-u koja će se nešto kasnije priključiti i VHL-u. Start sezone odgođen je pet dana te je utakmica Kupa otvaranja, sada prigodno preimovanog u Kup Lokomotiva, odigrana 12. rujna. Salavat Julajev slavio je sa 5-3 nad Atlantom u ponovljenoj utakmici budući da je ona od 7. rujna bila prekinuta nakon saznanja o nesreći.
Od važnijih događaja tijekom sezone spomenimo četvrtu All-Star utakmicu koju je nakon Moskve (Crveni trg), Minska i Sankt Peterburga ugostila Riga. Nakon umirovljenja Alekseja Jašina i odlaska Jaromira Jagra u NHL trebalo je pronaći nova dva zaštitna lica lige. Zapad je tako dodijeljen Latvijcu Sandisu Ozolinšu, a istok Rusu Sergeju Fjodorovu. Istok je bio pobjednik sa 15-11 nastavivši tako uspjehe Team Jagra iz prošlih sezona.
Branitelj naslova nije imao svoju sezonu, mučili su se, mijenjali trenera usred sezone...Završili su na petom mjestu istoka, iza Ak Barsa, magnitogorskog Metalurga, Avangarda i Traktora. Momčad iz Čeljabinska te je sezone uzela Kontinentalni kup; za to im je bilo dovoljno 114 bodova. U doigravanje se drugu sezonu zaredom "ugurala" Jugra,a tamo su se našli i Baris kao standardan član te Amur kao debitant. Momčad iz Habarovska te je sezone dugo vremena bila čak i na vrhu poretka, a predvodio ih je Čeh Jakub Petružalek na ledu te Finac Hannu Jortikka na klupi. Na zapadu je drugu sezonu zaredom najbolji bio SKA, a pomalo iznenađujuće ih je slijedio Torpedo koji je te sezone bio u znaku sjajnog vratara Vitalija Kovala (na slici). U doigravanje su prošla i sva tri Dinama, Atlant, Severstal te CSKA nakon sezone stanke. Po prvi put se među osam najboljih nije našao Spartak dok je dno tradicionalno pripalo Vitjazu koji je nastavio sa svojim stilom igre čime je nastavio navlačiti mržnju ogromnog dijela lige.
U doigravanju zapada SKA je napokon došao do finala konferencije pobijedivši na putu do tamo CSKA i Atlant. Tamo ih je čekao moskovski Dinamo koji je najprije lako svladao minski Dinamo pa onda nešto teže i Torpedo. SKA se u finalu raspao, Oleg Znarok i Dinamo pregazili su ih sa 4-0, kako rezultatom tako i igrom. Na istoku su svi favoriti prošli prvi krug, najteže Metalurg protiv Barisa (4-3). U svojoj prvoj sezoni bez Biljaletdinova kazanski klub se osvetio Salavatu za poraz iz prošle sezone, ali su se u sljedećem krugu namjerili na Traktor koji ih je lako porazio. Svoju osvetu za prošlu sezonu dočekao je i Avangard koji je s velikih 4-1 porazio Metalurg. U finalu konferencije Avangard je nastavio sa sjajnim igrama te su lako porazili Traktor, bilo je 4-1.
Uslijedilo je veliko finale koje će se pokazati daleko najuzbudljivijim od svih dotad. U prva dva susreta u Omsku oba kluba ostvarila su po jednu pobjedu. Međutim, u dvama susretima u Moskvi Avangard je ostvario dvije tijesne pobjede te s velikom prednošću od 3-1 praktički samo čekao završetak serije. Međutim, onda se dogodio trenutak koji je potpuno poremetio idealnu situaciju u momčadi Avangarda. Prvi branič Anton Belov suspendiran je zbog uzimanja nedozvoljenih sredstava. Je li to bilo stvarno tako ili je to zasluga utjecajnog Dinamovog predsjednika Arkadija Rotenberga vjerojatno nikada nećemo saznati. Ono što se dogodilo u ostatku serije bilo je u potpunosti u znaku Dinama. Najprije su s dvije pobjede poravnali rezultat, a onda u Omsku pobjedom od 1-0 došli i do svog prvog Gagarinova kupa. Strijelac pogotka vrijednog naslova bio je Čeh Jakub Klepiš, inače bivši član Avangarda.
Bio je to veliki preokret Dinama i prvi naslov za jednu momčad iz zapadne konferencije. Nakon što je s MVD-om prije dvije sezone izgubio u finalu, Oleg Znarok je ovaj put uspio doći do svog prvog naslova. Momčad je bila odlično uigrana i snaga je bila raspoređena jednako po svim linijama. Ipak, dvije udarne igle bile su mladi strijelac Mihail Anisin te finski centar Leo Komarov. Vrata je sjajno čuvao Aleksandr Jerjomenko, te sezone pristigao iz lanjskog prvaka Salavat Julajeva. Ostatak momčadi nije bio puno drugačiji od one kakva je i danas, uglavnom su to bili igrači koji će im donijeti novi naslov godinu dana kasnije. I Avangard je imao svog trenera kojemu mogu zahvaliti veliki uspjeh. Fincu Raimu Summanenu bio je to drugi angažman u klubu u nepune dvije sezone, a klub je preuzeo sredinom sezone nakon što je otkaz dobio slovački trener Rostislav Čada, danas u Slovanu. Karizmatični Finac od momčadi je učinio stroj koji je igrao daleko najbolji hokej u doigravanju, sve do pete utakmice velikog finala. U životnoj formi igrala je linija Aleksandr Perežogin-Roman Červenka-Aleksandr Popov baš kao i kasnije suspendirani branič Belov. Bila je to momčad za naslov, a to što ga nisu osvojili isključivo je njihov propust.
Najkorisnijem igračem regularne sezone (Zlatna palica) drugu sezonu zaredom proglašen je Aleksandr Radulov. Nagrada za najkorisnijeg igrača doigravanja drugu je sezonu zaredom pripala vrataru, nakon Barulina dobio ju je i Jerjomenko. Pripala mu je i nagrada za najboljeg vratara sezone. Nagrada Aleksej Čerepanov za njboljeg novaka pripala je Amurovom Dmitriju Luginu. Najviše bodova u regularnoj sezoni drugi put uzastopno imao je Aleksandr Radulov (63) ispred SKA-ovog Tonyja Martenssona i Severstalovog Vadima Šipačjova (59). Najbolji strijelac bio je Amerikanac Brandon Bochenski iz Barisa sa 28 golova.
Htjeli ne htjeli svi će sezonu pamtiti po tragediji Lokomotiva iz Jaroslavla. Najcrnji dan hokeja bacio je sjenu na sve što se događalo u ostatku sezone. KHL se ove sezone već etablirao kao vrhunska liga. Uspjeh više nije bio samo u činjenici što je kvaliteta natjecanja i organizacije rasla već i što su promijenili percepciju svjetske hokejaške javnosti o ruskom odnosno istočnoeuropskom hokeju kao zatvorenom i konzervativnom. Širenje na Slovačku predstavljalo je prvi korak na europsko kopno, a cijeli proces nastavit će se i iduće sezone. Osim što klubovi iz ostalih liga nisu mogli parirati onima iz KHL-a u financijskom smislu dogodilo se i da im se KHL počeo približavati po gledanosti. Tako je 2012. godine s prosjekom od 5.891 gledatelja prestigao SM-liigu te skočio na četvrto mjesto europskog poretka. Veliki je bio i uspjeh Dinama Minska koji se probio na drugo mjesto najgledanijih europskih klubova sa prosjekom od više od 14 tisuća gledatelja. Uslijedila je i peta sezona KHL-a, ona kojoj smo upravo bili svjedoci.
(nastavit će se...)
Dosad objavljeno o KHL-u;
iz povijesti:
Povijest KHL-a (1.dio)
Povijest imena KHL klubova
iz sadašnjosti:
Početak prijelaznog roka
Prijelazni rok se nastavlja
Nema komentara:
Objavi komentar