Kraj jedne dinastije

Još i prije početka prijelaznog roka postalo je jasno kako će u kazanskom Ak Barsu nastupiti kraj jedne dinastije. Klub se zahvalio Alekseju Morozovu i Danisu Zaripovu, dvojici kultnih igrača koji su predvodili Ak Bars kroz proteklih desetak godina i s kojim su ispisali najljepše stranice u povijesti kluba. Iako je postojala mogućnost da obojica karijeru nastave u CSKA na kraju se armejcima pridružio Morozov dok je Zaripov prešao u magnitogorski Metalurg koji je u isto vrijeme dobio novog trenera s čime su apsolutno svi ostali iznenađeni.

Nakon dugotrajnih nagađanja konačno je i potvrđen prelazak Alekseja Morozova iz Ak Barsa u CSKA. Time je konačno stavljena točka na i jedne lijepe priče koju je taj igrač ispisao za vrijeme devetogodišnjeg boravka u Kazanu. Morozov je u snježne leoparde došao za vrijeme NHL lockouta u sezoni 2004/2005. Bio je među rijetkima koji se sljedeće sezone nisu vratili u NHL, ostao je u Ak Barsu sve do ove sezone. Za tih devet godina postao je kapetan i zaštitno lice kluba, osvojio je jedan naslov u RSL-u te da u KHL-u, dvaput bio najkorisniji igrač lige. Na vječnoj ljestvici najefikasnijih igrača KHL-a drži treće mjesto. Zašto su se onda Morozov i Ak Bars rastali? Razlog najvjerojatnije leži u novcu; nije tajna da je upravo novac bio faktor njegovog ostanka u klubu nakon završetka lockouta te da mu je ugovor bio ogroman. Novi ugovor kojeg bi trebao potpisati za ostanak u klubu zasigurno ne bi bio puno manji. 

Kako Ak Bars očito nije bio zainteresiran za novi veliki ugovor Morozov je odlučio poći u klub kojemu novac neće predstavljati problem. A ako ijednom neće onda je to CSKA koji je s njim potpisao dvogodišnji ugovor. Ako Radulov u svom trogodišnjem prima oko 9 milijuna eura nije teško zaključiti da ni Morozovljev nije puno manji. Morozov je u 36. godini života i mora se reći da je prošao zenit svoje karijere. Već posljednje dvije sezone primjetna je njegova smanjena produkcija. Od nekadašnjeg ritma od više od boda po utakmici pao je daleko ispod. Međutim, čak i takav lani je bio najefikasniji igrač u klubu, a posebno je ubojit bio u doigravanju. Sasvim je jasno da je Morozov još uvijek među najboljim igračima lige, a sasvim sigurno među najiskusnijima. U sastavu CSKA će sljedeće sezone igrati nekoliko vrlo talentiranih mladih igrača kojima bi igranje s Morozovim moglo itekako dobro doći.

Ako govorimo o Morozovljevom boravku u Ak Barsu ne smijemo ne spomenuti ime Danisa Zaripova (na slici) budući da su obojica svoje karijere u tom klubu izgradili jedan uz drugoga. Zaripov je četiri godine mlađi, ali je u Ak Bars došao tri godine ranije, u sezoni 2001/2002. Odigrao je preko 700 utakmica i ostvario gotovo 550 bodova, tri naslova prvaka, a uz sve to i dva zlata i broncu sa svjetskih prvenstava. Budući da nikada nije zaigrao u NHL-u za njega je čulo dosta manje ljudi nego za Morozova pa vlada mišljenje kako je on manje značajan igrač od njega. Možda i jest, ali je činjenica da su većinu uspjeha na ledu postigli zajedno i da je teško razlučiti tko je od njih bio značajniji za sve uspjehe Ak Barsa. Morozov je bio bolji strijelac i napadač, ali je Zaripov bio taj koji je više pažnje posvećivao obrambenim zadacima igrač i koji je ukratko rečeno bio polivalentniji igrač. 

Slučaj je htio da su obojici ugovori istekli u isto vrijeme pa će tako zajedno i napustiti klub. Generalni menadžer CSKA Sergej Fjodorov istaknuo je mogućnost da se Zaripov pridruži Morozovu te da tako nastave uspješnu suradnju na ledu samo u novom dresu. Kao mogućnost nove Zaripovljeve destinacije spominjao se i SKA, ali i Traktor budući da je upravo u Čeljabinsku napravio prve hokejaške korake i igrao do dolaska u Ak Bars. Međutim, prema najavi njegova agenta karijeru bi trebao nastaviti u magnitogorskom Metalurgu s kojim će uskoro potpisati dvogodišnji ugovor. O igračkim sposobnostima Danisa Zaripova ne treba raspravljati, ali je veliko pitanje u kolikoj je mjeri dobro njegovo zdravlje. Protekla sezona je po tom pitanju bila poprilično teška što se odrazilo i u nešto lošijim igrama. 

Što će biti s Ak Barsom poslije odlaska Morozova i Zaripova? Teško je reći budući da su u klubu nevjerojatni škrti s informacijama. Ono što je sigurno jest da se kao nasljednik Morozova nazire Kiril Petrov, 23-godišnji ruski reprezentativac koji bi u budućnosti trebao postati lider novog Ak Barsa i možda "začeti" neku novu kazansku dinastiju. Možda mu se pridruži i Mihail Varnakov koji  Torpedom nije uspio dogovoriti uvjete novog ugovora te je trenutno slobodan igrač. Mnogi izvori spominju kako je potpis za Ak Bars gotova stvar, ali iz kluba ni glasa po tom pitanju.

Druga velika vijest iz KHL-a dolazi upravo iz novog Zaripovljevog kluba, ujedno jednog od najbogatijih klubova lige. Objavili su ime novog trenera, a to je Mike Keenan, dobro poznato ime u svijetu hokeja. Šezdesettrogodišnji Kanađanin je punih 25 godina bio glavni trener u NHL-u, jednu godinu i generalni menadžer, izbornik Kanade u dva navrata. Osvajač je Stanley kupa s New York Rangersima 1994. godine, a trenutno je i peti trener u pobjedama u povijesti NHL-a. Uspjeh vrijedan divljenja, ali ono po čemu je najpoznatiji jest njegov nadimak Iron Mike (pr. čelični Mike) kojeg je dobio zbog kontroverznog načina treniranja, grubog odnosa s igračima i grubog stila kojim igraju njegove momčadi. To potvrđuje i podatak kako je tijekom staža u NHL-u promijenio čak osam klubova, a četiri puta je bio smijenjen tijekom sezone. Posljednja postaja bio mu je Calgary odakle je pošao krajem sezone 2008/2009. 

Za čelništvo Metalurga Keenan je bio drugi izbor. Prvi je bio dvojac Vjačeslav Bikov/Igor Zaharkin, bivši izbornici Rusije, osvajači Gagarinova kupa sa Salavat Julajevom i trenutni izbornici Poljske. Pregovori su stali kada je dvojac navodno tražio po 3 milijuna eura po sezoni. Previše čak i za bogati Metalurg. Na kraju je izabran Keenan što je podijelilo kompletnu hokejašku javnost. I dok su neki sretni budući da je riječ o iskusnom i sposobnom treneru drugi su skeptični iz više razloga. Svoje najveće uspjehe Keenan je postigao ranih kasnih 80-ih i ranih 90-ih i to u NHL-u, a uz to već četiri godine nije nikoga trenirao. Sigurno je kako će gajiti sjevernamerički stil igre, možda malo prilagođen velikom ledu.

Ako pogledamo u blisku prošlost KHL-a vidjet ćemo kako taj stil nikome nije donio veliki uspjeh. Uostalom, i prošlosezonski trener Metalurga Paul Maurice igrao je na takav način pa je proglašen gubitnikom. 

Potpredsjednik Genadij Veličkin već je postavio cilj za sljedeću sezonu - naslov prvaka. Ako ne sljedeće onda za dvije budući da toliko traje Keenanov ugovor.  U Metalurgu su siti neuspjeha posljednjih sezona i žele nakon dugo vremena "pokoriti istok". U tu svrhu su bili vrlo aktivni u prijelaznom roku te Keenanu osigurali momčad koja na papiru zasad izgleda odlično. Prijelazni rok još nije gotov, ali se konture "novog" Metalurga već mogu vidjeti.

Dosad objavljeno o KHL-u;

iz povijesti:
Povijest KHL-a (1.dio)
Povijest KHL-a (2.dio)
Povijest imena KHL klubova

iz sadašnjosti:
Početak prijelaznog roka
Prijelazni rok se nastavlja