Otkad je KHL-a ne prestaju rasprave o pravilima unutar lige, poglavito onih o odnosu ruskog saveza i same lige. Sve rasprave o promjenama koje su zagovarali mnogi čelnici klubova naišle su na zid čelnika KHL-a koji su poput mantre govorili "poslije Sočija" dajući tako do znanja kako će sve razjasniti poslije najvažnijeg natjecanja u novijoj povijesti ruskog hokeja. Otkad se saznalo da će Rusija po prvi put ugostiti zimske Olimpijske igre znalo se koliko će to za Ruse biti važno natjecanje. Toliko važno da je savez praktički zabranio sve eventualne promjene u KHL-u koje bi mogle utjecati na razvoj ruskog hokeja, prije svega one koje su se odnosile na broj stranaca u ruskim klubovima.
Međutim, Soči je danas vrlo blizu, a rasprave o promjenama nikad glasnije, pogotovo zato što ugovor između saveza i KHL-a istječe na kraju ove sezone. Shodno tome, KHL se nalazi na prekretnici te će morati izabrati put za budućnost. Hoće li nastaviti biti pod stegom saveza kojemu je primarni cilj razvoj ruskog hokeja, a tek onda same lige ili će se osamostaliti i napraviti značajan korak u svom putu ka dostizanju NHL-a. Jedan od prvih službenih koraka oko ovog pitanja bio je nedavni sastanak u Moskvi između čelnika lige i klubova na kojem se raspravljalo o svim budućim promjenama. Neke od najzanimljivijih tema bile su one o najmu igrača, ograničenju broja mladih igrača i stranaca u momčadi te o broju utakmica unutar regularne sezone.
Pitanje odnosa između KHL-a i ruskog saveza jedno je od ključnih kada je u pitanju budućnost KHL-a. Stav saveza i njegovog predsjednika Vladislava Tretjaka (na slici) vrlo je konzervativan po tom pitanju. Više su puta naveli kako su protiv bilo kakvih promjena u novom ugovoru koji bi poslije ove sezone trebao stupiti na snagu te kako je glavni cilj saveza razvoj ruskog hokeja odnosno u konačnici ruske reprezentacije. Prema njima se to može postići jedino na dosadašnji način - ograničenjem broja stranaca i većim brojem mladih igrača u prvim momčadima. To bi podrazumijevalo da je trenutna situacija dobra za ruski hokej. No je li uistinu? Je li dobro da su ruski igrači preplaćeni i da zarađuju ogroman novac samo na temelju činjenice da su Rusi? Je li dobro da su mladi vratari i igrači u najvažnijem razdoblju svoje karijere iskorišteni na način da putuju i treniraju s prvom momčadi te griju klupu ili tribinu za vrijeme utakmica i to sve samo da bi klub ispunjavao uvjete dane od strane saveza i KHL-a?
Naravno da nije, a ukoliko očekivani uspjeh reprezentacije u Sočiju izostane onda će ovi problemi biti još potenciraniji. U tom bi se slučaju stav saveza pokazao potpuno promašenim te bi zagovornici značajnih promjena bili još glasniji. Glasniji će biti i oni koji zagovaraju potpuno odvajanje lige od saveza što je u ovom trenutku ipak teško očekivati. Međutim, ako savez nastavi zatvarati oči pred problemima u KHL-u to bi im se jednog dana itekako moglo obiti o glavu. Jedna stvar je sigurna, problemi lige će ostati čak i u slučaju ruskog uspjeha u Sočiju. Jedino što će onda savez imati dobar argument u svom stavu da ništa ne treba mijenjati, a to je najgore riješenje za KHL.
A sada ukratko o onome o čemu se raspravljalo na sastanku. Konsenzus svih klubova jest da je regularna sezona prekratka te da je treba produljiti na minimalno 60 odigranih utakmica. Međutim, to neće biti lako ostvarivo budući da je jedina mogućnost za produljenje ta da prvenstvo počne već u kolovozu. Naime, reprezentativni format i dalje predviđa stanke za vrijeme odigravanja turnira Euro hockey toura što KHL-u oduzima gotovo mjesec dana. Međutim, prema riječima potpredsjednika lige Vladimira Šalajeva opciji ranijeg početka natjecanja protive se i igrači i navijači pa je pitanje hoće li od sljedeće sezone biti ikakvih promjena po tom pitanju.
Jedno od pitanja je i nedavna zabrana tzv. najma igrača. Bilo je to pravilo koje su bogatiji klubovi koristili krajem regularne sezone kada bi kao pojačanja pred doigravanje unajmljivali igrače iz klubova koji su bez mogućnosti ulaska u doigravanje. Kada bi najam istekao tj. kada bi klubovi ispali iz doigravanja unajmljeni igrači vraćali su se u svoje stare klubove. Bila je to vrlo česta praksa u kojoj su sudjelovali mnogi igrači, npr. Artjomij Panarin i Jakub Petružalek. Međutim, prema nedavno donesenom pravilu takva opcija u ugovoru više neće biti moguća odnosno unajmljeni igrači više se neće moći vratiti u svoj prijašnji klub. Da je to pravilo vrijedilo lani Jakub Petružalek se poslije osvajanja Gagarinova kupa sa Dinamom više ne bi mogao vratiti u Amur.
A sada ukratko o onome o čemu se raspravljalo na sastanku. Konsenzus svih klubova jest da je regularna sezona prekratka te da je treba produljiti na minimalno 60 odigranih utakmica. Međutim, to neće biti lako ostvarivo budući da je jedina mogućnost za produljenje ta da prvenstvo počne već u kolovozu. Naime, reprezentativni format i dalje predviđa stanke za vrijeme odigravanja turnira Euro hockey toura što KHL-u oduzima gotovo mjesec dana. Međutim, prema riječima potpredsjednika lige Vladimira Šalajeva opciji ranijeg početka natjecanja protive se i igrači i navijači pa je pitanje hoće li od sljedeće sezone biti ikakvih promjena po tom pitanju.
Jedno od pitanja je i nedavna zabrana tzv. najma igrača. Bilo je to pravilo koje su bogatiji klubovi koristili krajem regularne sezone kada bi kao pojačanja pred doigravanje unajmljivali igrače iz klubova koji su bez mogućnosti ulaska u doigravanje. Kada bi najam istekao tj. kada bi klubovi ispali iz doigravanja unajmljeni igrači vraćali su se u svoje stare klubove. Bila je to vrlo česta praksa u kojoj su sudjelovali mnogi igrači, npr. Artjomij Panarin i Jakub Petružalek. Međutim, prema nedavno donesenom pravilu takva opcija u ugovoru više neće biti moguća odnosno unajmljeni igrači više se neće moći vratiti u svoj prijašnji klub. Da je to pravilo vrijedilo lani Jakub Petružalek se poslije osvajanja Gagarinova kupa sa Dinamom više ne bi mogao vratiti u Amur.
Novo pravilo nije se svidjelo nekim klubovima, točnije neimenovanoj trojci koja je potaknula raspravu o vraćanju starog pravila. Lako je zaključiti kako je riječ o klubovima koji su u prošlosti profitirali uslijed ovakvog pravila npr. Dinamo, Ak Bars, SKA i Salavat Julajev. Međutim, stav većine klubova jest kako je novo pravilo dobro. Među njima je i kontroverzni generalni menadžer Avtomobilista Leonid Weissfeld (na slici), uvijek bez dlake na jeziku: - Izrazito se protivim najmu, na taj način dva-tri kluba kontroliraju cjelokupno tržište i dovode koga hoće. Mislim da je najam za amaterske klubove i lige, kakav je smisao da dobijem igrača na šest mjesec, iskoristim ga i onda moram vratiti? Trenutna situacija ostavit će prostora za tajne dogovore između klubova i traženje rupa u zakona, a zadatak lige bit će da nađe način kako to spriječiti.
Važno pitanje je i ono o obaveznom broju mladih igrača u momčadi. Svi se klubovi slažu da iz pravila treba izuzeti vratare jer ih svi klubovi koriste kako bi ispunili propis od pet mladih igrača unutar momčadi. Na taj način mladi vratari obvezni su putovati i trenirati s prvom momčadi iako cijelu sezone praktički ne odigraju niti jednu utakmicu. Nastupiti mogu jedino u situacijama kada se prvi vratari ozljede za vrijeme utakmice ili vrlo loše uđu u nju, čast izuzecima. Savez je pravilom o obaveznom nastupu mladih igrača želio postići njihovu veću zastupljenost u igri, a postigli su upravo suprotno: klubovi igrače koriste za popunjavanje broja dok sami igrači propadaju, osobito vratari koji imaju minimalne šanse za napredak. Kada vratari postanu prestari za ovo pravilo klubovi ih se uglavnom riješavaju te ih većina nastavlja karijere u VHL-u što je krajnje negativan aspekt ovog pravila te najbolje pokazuje kako ga treba mijenjati što će se prema svemu sudeći i dogoditi.
I za kraj, pravilo koje izaziva najveće podjele među klubovima i uzrokuje najveće mimoilaženje između lige i saveza, a koje je samim time od osobite važnosti za budućnost lige. Riječ je o ograničenju broja stranaca za ruske klubove koje trenutno iznosi pet igrača (Admiral i Lokomotiv smiju ih imati sedam zbog posebnih okolnosti). Već spomenuti stav saveza jest da je to dobro pravilo što je veliki napredak u odnosu na prošlu godinu kada su njihov broj htjeli smanjiti na tri. Međutim, svima je jasno da trenutna situacija po ovom pitanju nije dobra i to iz više razloga. KHL je međunarodna liga u kojoj nastupa već značajan broj klubova koji nisu pod ingerencijom ruskog saveza te za njih pravila o broju stranaca ne vrijede. Samim time uvjeti nisu isti za sve što osobito smeta manje bogate ruske klubove jer su najpogođeniji pravilom o obroju stranaca.
Važno pitanje je i ono o obaveznom broju mladih igrača u momčadi. Svi se klubovi slažu da iz pravila treba izuzeti vratare jer ih svi klubovi koriste kako bi ispunili propis od pet mladih igrača unutar momčadi. Na taj način mladi vratari obvezni su putovati i trenirati s prvom momčadi iako cijelu sezone praktički ne odigraju niti jednu utakmicu. Nastupiti mogu jedino u situacijama kada se prvi vratari ozljede za vrijeme utakmice ili vrlo loše uđu u nju, čast izuzecima. Savez je pravilom o obaveznom nastupu mladih igrača želio postići njihovu veću zastupljenost u igri, a postigli su upravo suprotno: klubovi igrače koriste za popunjavanje broja dok sami igrači propadaju, osobito vratari koji imaju minimalne šanse za napredak. Kada vratari postanu prestari za ovo pravilo klubovi ih se uglavnom riješavaju te ih većina nastavlja karijere u VHL-u što je krajnje negativan aspekt ovog pravila te najbolje pokazuje kako ga treba mijenjati što će se prema svemu sudeći i dogoditi.
I za kraj, pravilo koje izaziva najveće podjele među klubovima i uzrokuje najveće mimoilaženje između lige i saveza, a koje je samim time od osobite važnosti za budućnost lige. Riječ je o ograničenju broja stranaca za ruske klubove koje trenutno iznosi pet igrača (Admiral i Lokomotiv smiju ih imati sedam zbog posebnih okolnosti). Već spomenuti stav saveza jest da je to dobro pravilo što je veliki napredak u odnosu na prošlu godinu kada su njihov broj htjeli smanjiti na tri. Međutim, svima je jasno da trenutna situacija po ovom pitanju nije dobra i to iz više razloga. KHL je međunarodna liga u kojoj nastupa već značajan broj klubova koji nisu pod ingerencijom ruskog saveza te za njih pravila o broju stranaca ne vrijede. Samim time uvjeti nisu isti za sve što osobito smeta manje bogate ruske klubove jer su najpogođeniji pravilom o obroju stranaca.
O tom je jedini bez ustručavanja progovorio i Weissfeld: - Osobno me ne zanima koliko će biti ograničenje broja stranaca - dva, tri, pet ili da ga uopće ne bude. Pravi problem je što pravila nisu ista za sve. Zašto ja moram imati ograničenje, a Medveščak ne? Ne samo da se moram boriti sa oligarsima koji imaju višestruko veći budžet od moga već moram i sa stranim klubovima koji imaju određene privilegije. Zašto postoji razlika između nas i Barisa, Dinamo Minska i Medveščaka? S ovim ograničenjem cijena ruskih igrača je ogromna, čak i onih prosječnih. S drugačijim pravilim ne bi bilo velike razlike u cijeni između npr. Mozjakina i Cheechooa. Samo želim da svi klubovi igraju prema istim pravilima; ako mi imamo pet stranih igrača i ostale Ruse neka onda i Baris ima pet stranaca i ostale Kazahstance. I ne zanima me kako će riješiti taj problem. Jedna od opcija je da uvedu pravilo prema kojem se igrači iz država čiji su klubovi u KHL-u ne računaju kao stranci.
Dakle, da se pita Weissfelda Medveščak bi se našao u velikim problemima. Međutim, prije osude njegova razmišljanja treba se staviti i u njegovu kožu. Malim ruskim klubovima poput Avtomobilista nije lako biti konkurentan prema postojećim pravilima. Puno je to teže nego npr. Medveščaku. Međutim, tako će ostati dok god ruski savez ima utjecaj na KHL tako da se Medveščak, dok se to ne dogodi, oko toga ne treba brinuti.
Jedna od opcija jest Weissfeldov prijedlog, ali i on ima svojih nedostataka. Glavni od njih jest taj što liga još nije gotova sa širenjem što bi definiciju "domaćeg igrača" stalno trebali mijenjati, a opetovano mijenjanje pravila i uvjeta nikom nije u interesu. Također, ligu bi preplavili igrači iz bogatog češkog i slovačkog tržišta što bi uveliko utjecalo na već postojeći negativni trend u kvaliteti domaćih natjecanja u ovim zemljama. Isto bi bilo sa Fincima dok bi praktički jedini stranci ostali Šveđani, Kanađani i Amerikanci. Ruski klubovi tako bi mogli potpuno promijeniti taktiku oko stvaranja momčadi te zanemariti svoje omladinske škole što bi bilo pogubno za ruski hokej. Ali istovremeno, to bi teoretski ligu učinilo kompetitivnijom budući da bi se povećao broj kvalitetnih stranaca, a smanjio broj preplaćenih Rusa.
Jedna od opcija je i povećanje ograničenja broja stranaca na sedam što je i stav Vladimira Šalajeva. Do tog broja došli su istraživanjem tržišta i smatraju da bi to pravilo ligu učinilo kompetitivnijom iz dva razloga: što bi se smanjila prednost stranih klubova koji nemaju ograničenje broja stranaca te što bi se smanjila cijena ruskih igrača, a samim time i razlike u budžetima između bogatih i siromašnih ruskih klubova. Sve to dogodilo bi se bez značajnog utjecaja na razvoj ruskih igrača što bi istovremeno zadovoljilo i zagovaratelje promjena i članove saveza. Ova opcija tako je najvjerojatnija i ima najveću mogućnost da se usvoji za sljedeću sezonu.
Puno je različitih mišljenja o svim ovim promjenama, a svako od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Jedno je sigurno, KHL je na prekretnici koju mora preći i ovo je vrijeme kada odgovorni ljudi moraju donijeti važne odluke koje će utjecati na razvoj lige, a jedino će vrijeme pokazati hoće li one biti dobre ili loše. Svi mi ljubitelji najjače lige starog svijeta možemo se samo nadati da će biti dobre.
Jedna od opcija je i povećanje ograničenja broja stranaca na sedam što je i stav Vladimira Šalajeva. Do tog broja došli su istraživanjem tržišta i smatraju da bi to pravilo ligu učinilo kompetitivnijom iz dva razloga: što bi se smanjila prednost stranih klubova koji nemaju ograničenje broja stranaca te što bi se smanjila cijena ruskih igrača, a samim time i razlike u budžetima između bogatih i siromašnih ruskih klubova. Sve to dogodilo bi se bez značajnog utjecaja na razvoj ruskih igrača što bi istovremeno zadovoljilo i zagovaratelje promjena i članove saveza. Ova opcija tako je najvjerojatnija i ima najveću mogućnost da se usvoji za sljedeću sezonu.
Puno je različitih mišljenja o svim ovim promjenama, a svako od njih ima svoje prednosti i nedostatke. Jedno je sigurno, KHL je na prekretnici koju mora preći i ovo je vrijeme kada odgovorni ljudi moraju donijeti važne odluke koje će utjecati na razvoj lige, a jedino će vrijeme pokazati hoće li one biti dobre ili loše. Svi mi ljubitelji najjače lige starog svijeta možemo se samo nadati da će biti dobre.
Nema komentara:
Objavi komentar