Rezultati
Ukrajina - Kazahstan 2:7
Japan - Francuska 3:4
Velika Britanija - Italija 3:4 OT
--------------
Italija - Japan 4:3
Francuska - Ukrajina 2:0
Kazahstan - Velika Britanija 6:1
--------------
Japan - Ukrajina 2:3
Kazahstan - Italija 3:4
Francuska - Velika Britanija 4:5 SO
--------------
Italija - Francuska 4:3 OT
Kazahstan - Japan 8:7
Ukrajina - Velika Britanija 4:0
--------------
Francuska - Kazahstan 2:4
Italija - Ukrajina 4:2
Velika Britanija - Japan 4:2
Konačni poredak
Italija 13, Kazahstan 12, Francuska 8, Ukrajina 6, Velika Britanija 6, Japan 0
Nakon prošlosezonske bronce Italija je u turnir ušla kao favorit iz prikrajka, odmah iza Francuske kao došljaka iz divizije IA i uvijek opasnog Kazahstana. Na kraju turnira odlaze kao pobjednici sa svih pet pobjeda od čega su dvije ostvarene u produžecima. Visili su o koncu u skoro svakom susretu; na otvaranju s domaćinom izjednačili su tek pola minute prije kraja te slavili u produžecima, sredinom druge trećine protiv Japana gubili su 1-3, i protiv Kazahstana i protiv Francuske sredinom treće 2-3 te naposlijetku i protiv Ukrajine sredinom druge sa 1-2. Svaki put su se uspjeli izvući i zbog toga i slave promociju. Gol razlika 20:14 pokazuje kako su bili daleko od dominacije na turniru, ali su bili najbolji kada je to bilo najpotrebnije. U svojim redovima imaju najboljeg vratara turnira Martina Rabansera, jedinog koji svoju karijeru gradi preko bare. Od igrača najviše se istakao dvojac iz švicarskog Lugana, a zanimljivo je da su obojica etnički Talijani; Giovanni Morini i Tommaso Terzago.
Kazahstan već drugu godinu zaredom ostaje jedan korak prekratak za promociju u IA. Ove sezone skupo ih je koštao poraz od Talijana u kojem su natpucali protivnika sa 40-21, ali ostali za gol prekratki. Ipak, tijekom cijelog turnira momčad je pokazivala puno rupa i oscilacija u svojoj igri. Potpuno pouzdanje u efikasnost napad skoro ih je skupo koštalo u susretu s brzim Japancima koje su svladali sa čak 8-7. Istovremeno su ostvarili dvije najuvjerljivije pobjede turnira; nad Ukrajinom 7-2 i Velikom Britanijom 6-1. Momčad su činili samo igrači iz dva najjača nacionalna kluba: 13 iz astanskog Barisa te 9 iz oskemenskog Torpeda. Većina ih je standardno u MHL-u, ali to im nije bilo od pomoći protiv discipliniranije Italije. U svojim redovima imaju i najboljeg braniča (Jurij Sergijenko) i najboljeg napadača turnira (Nikita Mihalis). Potonji je bio i najbolji strijelac turnira sa 11 bodova, a inače je velika nada Barisa iz Astane, ali i kazahstanskog hokeja budući da je tek nedavno napunio 18 godina.
Najveće razočaranje turnira svakako su Francuzi koji su lani nes(p)retno ispali iz divizije IA. Umjesto ekspresnog povratka na kraju se moraju zadovoljiti broncom. Već je ispočetka bilo jasno kako ovo nije njihov turnir; teške pobjede nad Japanom i Ukrajinom najavile su tri završna poraza. Doduše, dva su bila nakon regularnog dijela, ali to ne umanjuje činjenicu kako su razočarali. Posebno je bolan bio poraz od Italije u kojem u dugo vodili, ali i posustali u samoj završnici. Poraz od Kazahstana u borbi za treće mjesto samo je potvrdio činjenicu kako Francuska nije bila dorasla svom cilju - povratku u viši rang natjecanja. Najviše se očekivalo od Kevina Bozona, člana Lugana, inače mlađeg brata Tima Bozona kojeg su obveze u WHL-u spriječile u nastupu. Ponajveći francuski talent završio je turnir s 3 boda i najavio još bolje nastupe u budućnosti kada Francusku čeka zadatak povratka u višu diviziju.
Ukrajina je ponovila svoje prošlosezonsko četvrto mjesto s tim da su ove godine to uspjeli s tri boda manje. Ključnom se za njih pokazala treća utakmica s Japanom u kojoj su slavili sa 3-2 te time praktički odagnali sve brige oko ostanka.Kasnije su uvjerljivo svladali i domaćina te hrabro pali protiv zlatne Italije čime se turnir za njih može okarakterizirati kao uspješan. Velikim uspjehom pokazala se MHL filijala Donbasa iz Donjecka pod imenom Moloda Gvardia. U njoj su okupljeni najbolji mladi Ukrajinci koji time dobivaju priliku za igranje vrhunskog juniorskog hokeja. Istovremeno, velik broj igrača član je Kremenčuga, kluba koji nastupa u drugoj bjeloruskoj ligi na seniorskoj razini što je još jedan pokazatelj kako Ukrajinci vlastitu neorganiziranost koriste za "korištenje" jakih susjeda. Glavni igrači bili su Jurij Petrangovski i Maksim Martiško, obojica iz Molode Gvardie.
Velika Britanija prošle sezone imala je sreću što je na turniru igrala i Hrvatska kao totalni autsajder pa su iz straha od ispadanja ove sezone odlučili organizirati turnir. I pomoglo je, ponovili su peto mjesto uz dva osvojena boda više. U prve tri utakmice protiv osvajača medalja ostvarili su tri boda, a posebno je iznenadila pobjeda nakon kaznenih udaraca protiv Francuske. Međutim, uspjeli su si zakomplicirati situaciju porazom od Ukrajine pa su u zadnjem kolu protiv Japana odlučivali o ostanku kojeg je donosio bilo koji rezultat osim čistog poraza. Na kraju su u kontroliranoj utakmici slavili sa 4-2. Pet britanskih igrača članovi su stranih klubova, a najpoznatiji među njima, Liam Stewart dolazi iz WHL-a. Ovo mu je premijera u nacionalnom dresu, a očekuje se da bude predvodnik nove generacije britanskih hokejaša. Tu bi se trebao naći i 15-godišnji Samuel Duggan koji je također debitirao te upisao i jedan bod.
Japan je došao kao uvjerljivi pobjednik divizije IIA te su se s pravom nadali kako će ovo biti turnir poslije kojeg će se ustaliti u ovoj diviziji. Igrama su pokazali da su za to sposobni, ali na njihovu žalost ne i rezultatom budući da u pet utakmica upisali nisu upisali niti bod. Baš zato je čudna njihova gol-razlika 17:23. U svakom susretu bili su blizu, često i vodili, ali uvijek pali na kraju susreta. Osobito je bolan bio poraz 7-8 od Kazahstana u kojem su vodili sa 6-3. Na kraju se sve svelo na utakmicu sa domaćinom u kojoj su morali slaviti za ostanak. Međutim, sva razočaranja i potrošenost uzrokovali su najlakši poraz na turniru i povratak u diviziju IIA. Najistaknutiji pojedinac bio je jedini internacionalac Yu Hikosaka koji svoj kruh zarađuje u SAD-u.
Nema komentara:
Objavi komentar