Prva dva mjeseca natjecanja u KHL-u su iza nas. U prethodnih šest sezona
to bi ujedno značilo i reprezentativnu stanku što bi bila idealna
prilika za pogled unatrag i analizu svega što se dotad dogodilo. Kako
ove sezone stanke nema iskoristit ću prve prazničke dane studenog za tu
istu analizu. Počeli smo s istokom, a nastavljamo sa zapadom.
Dolazak Bikova na kormilo peterburšku momčad učinio je zasad nezaustavljivim strojem koji je u prva dva mjeseca doslovno pomeo konkurenciju izgubivši pritom tek 6 bodova. Napokon je proigrao i Kovaljčuk čiji je učinak zasad fenomenalan, a slijede ga gotovo sve važnije napadačke karike. Jedini problemi su povremeno oni obrambeni, ali Bikov će imati dovoljno vremena da i to ispravi. SKA će sasvim sigurno regularnu sezonu provesti na vrhu ljestvice, a nakon toga će imati možda i najbolju osnovu za napad na Gagarinov trofej.
I druga armejska momčad nalazi se na vrhu svoje divizije, dolazak Kvartalnova na klupu iz temelja je izmijenio CSKA koji napokon djeluje kao momčad sposobna za velike stvari. Osim standardno dobrog Radulova ove sezone napad se oslanja na sjajno pojačanje Da Costu te probuđene Muršaka i Grigorenka. Sezonu je sjajno otvorio i vratar Galimov koji je uz stabilnu obranu najzaslužniji za titulu trenutno najmanje primljenih golova u ligi. S obzitom na promjenjivu formu glavnog divizijskog i gradskog rivala Dinama za očekivati je ostanak CSKA na drugom mjestu zapada.
Debitant je u otvaranju sezone definitivno pokazao da će biti ozbiljan takmac i jedna od vodećih momčadi zapada. Momčad je sastavljena na odličan način, a predvodi je iskusni trener Westerlund koji je odlično posložio linije koje su sve podjednako jake. Na startu se učinkom isticao Hagman kojeg je zaustavila ozljeda no onda je na scenu stupio Moses koji je trenutno predvodnik momčadi u napadačkom segmentu. Iako se očekivalo da će obrana biti glavna snaga momčadi zasad i ne ulijeva previše povjerenja, ali je to i dalje dovoljno za sigurno treće mjesto zapada gdje će sudeći prema učinku konkurenata ostati dugo vremena.
Odlazak Znaroka morao se odraziti na momčad iako je Vitolinš nastavio ondje gdje je ovaj stao. Momčad još uvijek djeluje neuigrano i ima velikih problema u održavanju forme. Pritom su ih omele i česte ozljede, ali i lošiji učinak nekih ključnih igrača poput Kokareva, Karsumsa i Karpova. Žerdev je u još jednom pokušaju povratka u vrhunski hokej dosta solidan, a drugo veliko pojačanje Daugavinš zasad je prvi napadač Dinama. Iako je momčad doživjela kozmetičke promjene u odnosu na prošlu sezonu Dinamo ne izgleda dobro te je pitanje imaju li snage za priključak vodećoj trojki na ljestvici. Vjerojatnija je borba za prednost domaćeg leda u doigravanju.
Vrlo dobar ulazak u sezonu bizoni prije svega mogu zahvaliti sjajnom poslu u prijelaznom roku, odnosno dovođenju bivše Medveščakove četvorke koja predvodi momčad u svim napadačim kategorijama, a osobito je uspješan Cheechoo. Bjeloruski dio momčadi iskusniji je za jednu sezonu i samim time bolji pa nije čudo da Dinamo na startu sezone izgleda višestruko bolje nego lani. S obzirom da je i vratarski tandem Haugen-Milčakov u dobroj formi Dinamo bi vrlo lako mogao već sad napraviti solidnu zalihu bodova pred ostalim pretendentima za gornji dom ljestvice. Po dosad prikazanom tamo i pripadaju.
Momčad iz Nižnjeg Novgoroda sezonu je otvorila na vrlo dojmljiv način, Skudra je unatoč gubitku nekoliko važnih igrača opet dobro posložio momčad koja bi još jednom bez problema trebala osigurati doigravanje. Igraju vrlo organizirano i napadači orijentirano, a glavni igrači i ove sezone su pripadnici finske kolonije, prije svega Immonen i Salminen. Ipak, prvo ime dosadašnjeg dijela je Wolski kojeg je na vrhuncu forme omela ozljeda. Već na startu sezone ostali su zbog ozljede bez prvog vratara Gelašvilija, ali srećom po njih dobro ga je nadomjestio Kasutin. Torpedo je trenutno na šestoj poziciji s velikom bodovnom zalihom u odonosu na konkurente te bi ako ne bude velikih padova u formi trebali dugo ostati u zoni doigravanja.
Nakon prošle turbulentne regularne sezone i odličnog doigravanja očekivalo se uključivanje Lokomotiva u borbu za vrh istoka, osobito nakon što su za trenera doveli iskusnog Simpsona te značajno osnažili momčad. Ipak, dogodilo se suprotno te je nakon nešto više od mjesec dana igre Simpson morao otići, a klupu je kao i prošle sezone preuzeo čudotvorni trener King. Od njegovog dolaska momčad igra puno bolje te je već ušla u zonu doigravanja. Za očekivati je da će tvrdi defenzivni Kingov stil krasiti momčad i u nastavku sezone što bi ih moglo učiniti plutajućom minom za sve favorite zapada, vidjeli smo što se dogodilo lani.
Slovan je nakon razočaravjuće prošle sezone osnažio momčad u prijelaznom roku, ali je to i dalje daleko od izvedbi potrebnih za nešto više od grčevite borbe za doigravanje. Rano su smijenili trenera, Čadu je naslijedio Matikainen s čijim dolaskom momčad naizgled nije pretjerano profitirala. Najveća boljka zasad je vratarska pozicija, ni Janus ni Backlund ne ulijevaju veliko povjerenje. U napadačkom segmentu ističe se Nagy koji je nakon uraganskog starta u padu forme. Bilo je i dosta ozljeda, ali sveukupni dojam koji je Slovan dosad ostavio nije nimalo pozitivan. Vremena za napredak još ima, ali ostaje dojam kako ova momčad teško može nešto više od trenutnog osmog mjesta.
bi konačno mogao dosegnuti doigravanje. Put do toga je jako dalek, ali prema dosad prikazanom momčad ima potencijala to i dostići. Iako su imali mnogo problema s ozljedama uspjeli su zadržati dobar ritam te su s dobrim predstavama na domaćem ledu ostvarili vrlo dobar učinak. Probuđeni Afinogenov zajedno s inozemnim pojačanjima Kempeom i Horakom te pridošlicom iz SKA Kučerjavenkom glavni su zalog uspješne budućnost. Najveći problem su vrlo blijedi vratari te često vrlo propusna obrana, ali sve se to u regularnoj sezoni može kompenzirat s ovako uspješnim napadom.
Znatno ojačani Severstal u sezonu je ušao ispod očekivanja što je glavom već platio trener Solovjov. Postavljanje pomoćnika Petrova za novog trenera zasad nije donijelo velike promjene, ali momčad se bar približila zoni doigravanja. Igrački potencijal je ogroman, ovo je sezona pune afirmacije velikog talenta Bučneviča s zajedno s kojim su se probudili i Kagarlicki, Mons i Černov. Ipak, najveće razočaranje zasad su stranci, prije svega Ullstrom od kojeg se očekivalo da bude prvi napadač momčadi. Na vratima je Štepanek koji igra toplo-hladno i o njegovom (ne)pronalasku optimalne forme znatno će ovisiti rezultati Severstala u budućnosti. Borba za doigravanje trenutno djeluje kao realnost za momčad iz Čerepovca.
Slično kao i Severstal, i Atlant je u sezonu ušao osnaženog igračkog kadra, ali se to u prva dva mjeseca nije manifestiralo i na ledu. Igrali su po sistemu toplo-hladno; gubili od najlošijih momčadi, ali i jedini ostavili SKA na nuli. Uprava se pokazala strpljiva vjerujući u sposobnost trenera Kudašova koji je u posljednje vrijeme čini se ipak uspio postaviti momčad na pobjednički put. Neefikasnost je glavna boljka ovosezonskog Atlanta, izuzev prvog napadača Engqvista i pojačanja Černova nitko se nije iskazao u postizanju golova. Lista dužnika je poveća, a s obzirom da su se neki u posljednjim utakmicama počeli buditi vjerujemo kako će i samim time rezultati biti sve bolji, a mjeto u doigravanju sve bliže.
Unatoč znatno većem broju odigranih utakmica od svojih protivnika Medveščak nije uspio dosegnuti više od 12. mjesta. Momčad ima mnogo problema, ni smjena trenera ni izmjena igračkog kadra još uvijek nije dala željene rezultate; povremene bljeskove (Jokerit, Traktor) zasjenili su brojniji teški porazi. Selekcija momčadi definitivno je lošija nego lani, malo je igrača koji su uistinu ispunili očekivanja. Obrana je daleko najlošija na zapadu, a na vratarskoj poziciji odličan učinak Brusta nadomjestio je užasan učinak Dekanicha. Vremena za napredak i u igri i na ljestvici još uvijek ima, ali ovaj Medveščak definitivno ne ostavlja dojam momčadi koja je u oštroj konkurenciji zapada sposobna osigurati mjesto u doigravanju.
U sezoni drastičnog reazanja proračuna i s velikim upitnikom oko budućnosti u KHL-u riški Dinamo pao je na niske grane. Sa znatno lošijom momčadi nego lani Abols ipak ne može ponoviti odlične rezultate te je tako donji dom zapada zasad realnost. Gotovo svi igrači su u stagnaciji u odnosu na lani, a od pojačanja, osobito inozemnih, se malo tko istaknuo. Potencijal ipak postoji, u posljednoj domaćoj seriji svladali su tri momčadi iz vrha istoka, ali su sve bacili u vjetar sa serijom gostujućih poraza. Momčad zasad nije pokazala nikakav kontinuitet, ali jest mogućnost napretka. Hoće li ga uspjeti ostvariti ovisi prije svega o njima samima. Ostaje dojam sličan kao i kod Medveščaka, sve to je premalo za nešto više od donjeg doma zapada i eventualne borbe za prvih osam.
Da uvijek može lošije dokazali su u novoosnovanom Sočiju. Momčad uglavnom sastavljena od prosječnih ruskih igrača te ne pretjerano dobrih stranaca s ponekim "mačkom u vreći" poput Anisina, Saprikina i Kosticina zasad je pokazala jako malo. Imaju najlošiji napad lige s nešto boljom obranom, ali nedovoljno dobrom da im donese nešto više od uvjerljivog začelja. Treba reći i da ih ozljede nisu mazile, osobito nedostaje Olver od početka sezone. U Sočiju je zasad premalo raspoloženih igrača, tek tu i tamo netko bljesne što je nedovoljno za seriju dobrih rezultata. Igra im je zasad praktički negledljiva i tvrda s jako malo kreacije, a što j još gore ne donosi ni rezultat. Nedavne rošade u igračkom kadru posljednja su prilika za napredak, a nedavne utakmice pokazuju da je on ipak moguć. Ipak, na nešto više od izbjegavanja začelja ne treba računati.
Nema komentara:
Objavi komentar