Ukupno prikaza stranice

subota, 1. studenoga 2014.

Prva dva mjeseca - istok

Prva dva mjeseca natjecanja u KHL-u su iza nas. U prethodnih šest sezona to bi ujedno značilo i reprezentativnu stanku što bi bila idealna prilika za pogled unatrag i analizu svega što se dotad dogodilo. Kako ove sezone stanke nema iskoristit ću prve prazničke dane studenog za tu istu analizu. Počinjemo s istokom, počevši od vrha prema dnu.

Branitelj naslova sezonu je otvorio očekivano dominantno te predvodi istok. Iako je sastav naizgled još jači nego lani evidentno je da će Keenanu trebati još nešto vremena kako bi sve posložio kako treba. U posljednje vrijeme momčad je bila prisiljena igrati bez prvog napadača Mozjakina, ali zato je na scenu stupio Zaripov koji je s nekoliko bitnih golova održao Metalurg na samom vrhu istoka gdje će s ovakvim tempom i ovakvim igrama vrlo vjerojatno i ostati tijekom cijele sezone.

Vrh divizije Černjišjov nakon sezone stanke opet je suvereno u rukama omskih jastreba. Od povratka  Summanena na klupu Avangard se vratio na pobjedničke staze, a osobito dobrim su se pokazala pojačanja Paršin i Sobotka, ali i Barulin koji je donio nužnu stabilnost na vratima. Prvo ime ipak je Širokov koji je ove sezone doživio pravu eksploziju, a u tome ga nije  omela ni slabija ozljeda. Unatoč nekoliko kikseva protiv dosta slabijih momčadi ovaj Avangard izgleda sposoban ući i u borbu za vrh istoka, a vrh divizije s obzirom na formu protivnika zasad izgleda praktički osiguran.

Povratak Biljaletdinova na klupu donio je momčadi iz Kazana povratak na staru vrstu igre, ali zasad izgleda da je igračka selekcija ipak bila loša. Ak Bars se dosta uči i djeluje neuigrano, a osobito lošim se pokazala igra u napadu. Sam trener vrlo je nezadovoljan te je za očekivati skore promjene u sastavu, a neke su se već i dogodile poput transfera lani prvog braniča Heshke. Ovakav Ak Bars već je dvaput poražen od divizijskog rivala Metalurga te izgleda da ih ove sezone ipak ne može pratiti što znači da će teško dalje od trećeg mjesta.

Dolazak Nazarova na klupu kazaške momčadi nije se pokazao dobrim potezom, naizgled je uništena kompaktnost koja je Baris krasila prošle sezone i koja ih je dovela na vrh istoka. Sada djeluju neorganizirano, osobito u obrani koja je vrlo propusna. U ostvarenju boljih rezultata nisu pomogle ni ozljede povratnika Dallmana te Antropova, ali i loša forma lani ubojitog Žajlauova. Baris više nije momčad čiji lepršavi hokej plijeni pažnju, sada su više radna momčad koja igra na rezultat. Onaj stari Baris bio je definitivno bolja verzija. Ipak, i ovakav ne bi trebao imati problema sa zadržavanjem u gornjem domu istoka.

Glavna priča vezana uz početak sezone za klub iz Ufe nažalost nije vezana uz hokej. Financijske zavrzlame i kriminalne radnje vezane uz glavnog sponzora utjecale su i na stanje u momčadi koja osobito u posljednje vrijeme igra sve lošije. Početak je bio dobar, osobito u napadačkom smislu gdje su svi glavni igrači ostvarivali sjajne brojke. Osobito bode u oči učinak prvog braniča Koljcova koji je najefikasniji u momčadi s čak više od boda po utakmici. Vratarske probleme s početka sezone riješio je Koval ulaskom u formu. Trenutna kriza mogla bi utjecati na rezultate i u budućnosti čime bi aspiracije prema vrhu istoka definitivno propale, a sredina ljestvice postala realnost.

Nakon vodeće petorke velika je rupa poslije koje sa svojim učinkom dolazi momčad Sibira. Odlazak Kvartalnova i prvog igrača Lehtere jako je negativno utjecao na momčad koja je još uvijek u potrazi za formom koja bi ih dovela na pobjedničke staze. Problemi s prvim strijelcem i Lehterinim nasljednikom Thuressonom narušili su odnose u svlačionici što je priznao i sam trener Skabelka. Ipak, gostujuća serija koja je u tijeku naizgled je ojačala momčad koja je s dvije vezane pobjede vratila sebe u zonu doigravanja. Ako tako nastave onda bi tamo trebali ostati i do kraja regularne sezone.

Admiral je u novu sezonu ušao sa znatno izmijenjenim sastavom i novim trenerom Gregorom, ali to ih nije omelo da opet budu pretendent na doigravanje. Početak je bio dosta slab, ali s vremenom su stvari došle na svoje mjesto te se serijom pobjeda momčad s dalekog istoka konačno našla unutar prvih osam. Glavni forte momčadi ove sezone je napad kojeg opet predvode Šveđani Gynge i Bergfors, ali i sve bolji Zubov. Glavna boljka je pak igra u obrani, prije svega onaj vratarski segment. Nijedan od tri vratara nije se pokazao dovoljno kvalitetnim da zamijeni Ivanjikova. Ukoliko riješe taj problem i ukoliko nastave s dobrim igrama i van domaćeg leda onda bi Admiral mogao do samog kraja ostati negdje oko zone doigravanja.

Zasad najveće iznenađenje svakako je učinak Kuznje koja je od glavnog kandidata za fenjeraša postala legitimni kandidat za doigravanje. Unatoč brojnim odlascima trener Titov sastavio je respektabilnu momčad predvođenu odličnim američkim dvojcem O'Brien-Stoa. Sjajan je i vratarski tandem Hakimov-Sorokin, a s obzirom da je momčad vrlo mlada i brza, a Titov odličan taktičar onda je jasno da ovakav Metalurg može napraviti štetu bilo kojoj momčadi lige. Hoće li opstati ovako visoko do kraja sezone ovisi o mnogo faktora, ali s obzirom da su već svih iznenadili onda ni takav scenarij definitivno nije nemoguć.
Kriza u Traktoru nastavlja se i drugu sezonu zaredom. Problemi su prisutni od samog klupskog vodstva, preo trenerskog štaba pa sve do igrača. Loše rezultate glavom su već platili mnogi uključujući i trenera Kivija kojeg je nasljedio domaći čovjek Nikolišin kojem će to biti trenersi debi. Od donedavno goropadnog Traktora nije ostalo ništa, selekcija igrača pokazala se očajnom, a pogotovo nerealna očekivanja stavljena pred neke od njih. Dodatan je problem bila i ozljeda prvog vratara Garnetta, ali ni njegov povratak kao ni promjena trenera nisu puno pomogli Traktoru koji će na ovaj način vrlo teško doći do doigravanja.

Momčad koja je obavila sjajan posao u prijelaznom roku i koju je preuzeo perspektivan mladi trener poput Juškeviča definitivno se očekivala u boljem izdanju na početku sezone. Najveći problem karakter je momčadi koja je nekad djelovala sjajno, a nekad totalno izgubljeno. Juškevič se jako trudi, ali očigledno je da još nijepronašao formulu pomoću koje će momčad punu sjajnih individualaca pretvoriti u pravu momčad. Ipak, s obzirom na posljednje utakmice i neke gostujuće pobjede može se vidjeti da je Jugra u uzlaznoj putanji što bi trebalo značiti da će biti u borbi za doigravanje do kraja sezone.

Podbačaj na startu ostvario je i lani odlični Avtomobilist koji nikako ne može izaći na pobjedničke staze. Odlasci Maljihina i Černova pokazali su se prevelikim nedostatkom budući da je upravo napad glavna boljka ovosezonskog Avtomobilista. Petružalek je daleko od nekadašnje forme, ali i takav je daleko efikasniji od velike većine ostalih igrača. Osim prvog napada i nekoliko braniča u ostatku momčadi jednostavno nema igrača sa značajnim napadačim učinkom. Obrana prevođena vratarom Kovarom glavni je razlog nedavnog uzleta na ljestvici. Lani u ovo vrijeme krenula je velika serija Avtomobilista poslije koje su glatko ušli u doigravanje. Ove sezone će to biti dosta teže, ali ne i nemoguće.

Povratnik u KHL u sezonu je ušao očekivano; s dosta oscilacija i poraza, ali i nekoliko dobrih utakmica koje daju naslutiti neke pozitivne stvari u nastavku sezone. Najveći plus Lade je što igraju bez imperativa, mlada su momčad koja je u stvaranju, a trener Svetlov zasad radi odličan posao po tom pitanju. Izrazito obrambenom stilu s malo kreacije pogoduje manji domaći led gdje mogu pobijediti svakoga, ali pravi problem nastaje u gostima gdje su zasad poprilično bezopasni. Lada je tvrda momčad koja će svakoga namučiti, ali s takvom igrom i ovakvim sastavom teško mogu očekivati išta više od trentnog 12. mjesta. 

Petrokemičari su u sezonu ušli jako loše što je uzrokovalo šok terapiju i odlazak trenera Heikkile. Sportski direktor Jakubov je preuzeo odgovornost na sebe te je od sjedanja na klupu momčad pokazal određeni pomak. Selekcija momčadi nije loša; Sexton i Stapleton dobra su osnova, ali iza njih je velika rupa u kojoj je nekoliko igrača potpuno van forme, prije svega lani prvi napadači Milovzorov i Ribin. Veliki problem su i vratari i strašno propusna obrana što je glavi razlog zašto se od ovog Neftehimika ne može očekivati značajniji pomak na ljestvici; previše je tu nerješivih problema.

Promjena vizualnog identiteta nije promijenila navike Amura; loš start i dno istoka. Vrlo loša selekcija igrača te postavljanje vrlo lošeg trenerskog štaba dovela je momčad do katastrofalne situacije i samog dna lige. Ipak, trenerska smjena i dolazak Rautakorpija očigledno je probudio uspavane tigrove koji su ostvarili i nekoliko pobjeda uz vrlo solidnu igru. Dosta je pomogao i dolazak braniča Rjazanceva, osobito ubojitog s plave linije. Unatoč tome, momčad je igrački jako limitirana, nedostaje joj kvalitete na svim pozicijama te je do kraja sezone očekivati dosta poraza uz povremene bljeskove te naposlijetku i vjerojatno samo dno istoka.

Nema komentara:

Objavi komentar