KHL - aktualnosti i perspektive

Nakon (pre)dugo vremena stanke red je i da oživim ovaj blog nekim novim tekstovima, a kud bolje prilike od završetka KHL sezone i početka najuzbudljivijeg razdoblja u praćenju hokeja - prijelaznog roka. Nama rijetkima koji ovaj dio hokejaške godine očekujemo s nestrpljenjem KHL nudi i dodatnu dimenziju - prijelazni rok za klubove. Naime, ni kraj sedme sezone nije doveo do nužno potrebne stabilizacije broja momčadi, opet će se iz raznoraznih razloga klubovi gasiti, obnavljati i priključivati KHL-u, a sve to bez ikakve garancije da bi u budućnosti moglo biti drugačije. U nastavku pročitajte najzanimljvije aktualnosti iz svijeta ruskog i KHL hokeja.

Napokon SKA

Počinjemo s okončanjem desetljetne težnje peterburških tajkuna da se okite naslovom prvaka. Najomraženija momčad lige, a vjerojatno i šire, je nakon višegodišnjeg ulupavanja milijuna došla do toliko željenog uspjeha. Unatoč svoj mojoj subjektivnosti kad se govori o SKA-u treba reći kako je naslov apsolutno i nedvojbeno zaslužen. Ostvarili su ga zahvaljujući nevjerojatnom preokretu protiv bratskog armijskog kluba iz Moskve i to nakon što su u očima sviju već bili otpisani. Poslije četiri uzastopne pobjede i ulaska u veliko finale više nitko nije mogao zaustaviti peterburški stroj. S(p)retni prvak istoka Ak Bars bio je topovsko meso za završnu pobjedu i dolazak Gagarina u grad na Nevi.

Slava Bikov pokazao se kao pobjedničko trenersko rješenje; nakon godina lutanja i angažiranja stranih i nedovoljno kvalitetnih stručnjaka došao je red i na domaće snage. Boljeg izbora od Bikova teško da je bilo, momčad je napokon bila u punoj formi u najvažnijem dijelu sezone što ni u jednoj od prijašnjih sezone nije bio slučaj. A što tek reći za karakter kojim se momčad izvukla iz već otpisane situacije protiv CSKA? Takve preokrete mogu napraviti jedino momčadi predvođene vrhunskim hokejaškim stručnjakom u svakom pogledu, a Bikov je još jednom dokazao da to definitivno jest.

Ilja Kovalčuk osvojio je svoj prvi klupski naslov u karijeri, a unatoč ne previše sjajnoj igri u doigravanju ponio je i titulu MVP-a. Potpuno nezasluženo, bio je to loš pokušaj vodstva lige da dodatno proslave svoju najveću zvijezdu i najveću "otmicu" NHL-u. Znao je to i sam Kovaljčuk pa je nagradu simbolični predao u ruke suigrača Jevgenija Dadonova koji je skupa sa kolegama iz linije (Šipačjov i Panarin) bio ključni čovjek momčadi. Naravno, ne smije se zaboravit ni finski vratar Koskinen koji se pokazao kao dobra akvizicija u onoj pomalo čudnoj trampi sa Sibirom u koju je bio uključen i Salak.

I Dadonovu i Panarinu sad su porasla krila i obojica gledaju preko bare. Dadonov iza sebe već ima neuspješnu NHL karijeru pa je povratak teško očekivati, ali Panarin je tek sad dostigao svoj zenit nakon što je postupno napredovao pa ne bi bilo čudno da nastavi svoj put u najjačoj ligi svijeta. U SKA-u će se toliko uljulkati ovim naslovom pa će naglo i splasnuti njihova velika aktivnost u prijelaznom roku. Zasad su ostali bez Thoresena za kojeg se odavno znalo za odlazi, a njegove stope će gotovo sigurno slijediti i Ericsson. Ostatak momčadi ne bi se trebao puno mijenjati budući da se konj koji pobjeđuje - ne mijenja.

Financijsko rasulo

Svi znaju kakva je situacija u Rusiji; zapadne sankcije narušile su dosad stabilnu rusku ekonomiju prije svega putem sakaćenja ruske rublje. Kakve to konotacije ima za hokej? S obzirom da su u ruskim klubovima sve plaće u rubljima kojoj je vrijednost u odnosu na dolar rapidno opala strani igrači dobivaju znatno manje plaće nego što je to bilo garantirano ugovorima koje su nekoć potpisali. U još gorem slučaju, plaće im kasne zbog problema sa financijama u njihovim klubovima pa zbog svega toga odlaze ili zaobilaze KHL.

To je samo djelić financijskog rasula u kojem se liga trenutno nalazi, puno veći problem od egzodusa kvalitetnih stranaca je financijska nelikvidnost i nestabilnost dobrog dijela klubova. Prva žrtva već je pala, Atlant je raspušten zbog nedostatka sponzorskih sredstava te liga tako gubi nekad vodeći i najstabilniji klub zapada. Već godinama je Atlant bivao sve siromašnijim, a neodrživo stanje kulminiralo je propašću. Još je je to jedna u nizu tužnih priča vezanih za ovaj klub koji je zapravo nasljednik legendarnog Himika iz Voskresenska . 

Problema s kašnjenjem plaća i nepostojanjem garancija za proračun za sljedeću sezonu imaju još mnogi klubovi. Najveći problem je slovački Slovan koji bi nakon tri sezone po svemu sudeći trebao napustiti KHL. Iako se njegovi čelnici trude za sastavljanje proračuna dovoljno izdašnog za KHL vrlo je upitno hoće li se to dogoditi. Listu slijede Amur, Admiral, Soči, Baris, Avtomobilist, Dinamo Riga, Sibir...Nisu pošteđeni ni uspješni ni neuspješni, ni ruski ni neruski, ni oni sa zapada ni oni sa istoka. S obzirom na postroženje pravila oko proračuna koja su stpuila na snagu dolaskom novog vodstva lige za očekivati je kako neki od ovih klubova sljedeće sezone nećemo gledati u KHL-u.

Gdje je tu Medveščak? S obzirom da na njih ne utječu problemi s ruskim rubljem oko plaća igrača, ali zato utječu oni s financiranjem ruskim novcem situacija je nesigurna. Ipak, s obzirom na ranije potpisani trogodišnji ugovor situacija je takva da je Medveščak i dalje član KHL-a.

Rusifikacija

Kako drugačije opisati trend koji je zahvatio ligu što se tiče trenera? U modi su opet domaći stručnjaci, a velika većina njih spadaju u mlade i nadolazeće snage koje bi trebale nasljediti staru gardu koja polako odlazi. Većina klubova već je objavila imena trenera koji će ih voditi u narednoj sezoni pa evo kratkog pregleda sa zapada prema istoku.

SKA - Slava Bikov ostaje braniti naslov

Lokomotiv - Dave King prema planu odlazi, a mijenja ga Aleksej Kudašov, dosadašnji trener ugaslog Atlanta

Soči - iako nema službene objave, Vjačeslav Bucajev trebao bi ostati 

Torpedo - iako je Latvijac, Peteris Skudra je predstavnik ruske hokejaške škole pa je samo uvjetno stranac. I da, ostaje u klubu i treću sezonu zaredom

Dinamo Moskva - isto vrijedi i za ovog Latvijca, Znarokov učenik Harijs Vitolinš vodit će Dinamo i drugu uzastopnu sezonu

CSKA - preporoditelj krasnaje armije Dmitrij Kvartalnov nastavlja tamo gdje je stao
Severstal - jedni od rijetkih koji bi trebali imati stranca, zasad je to najvjerojatnije Vaclav Sykora
Dinamo Minsk - Lubomir Pokovič nastavlja voditi bjelorusku momčad i u narednoj sezoni
Avtomobilist - Jemelin odlazi nakon dvije godine, a novi trener je mladi Andrej Razin, dosadašnji trener u VHL-u koji je s malim Ižstalom napravio senzaciju zaigravši u velikom finalu
Salavat Julajev - Anatolij Jemelin  se nakon Amura, Metalurga Nk i Avtomobilista penje još stepenicu više, preuzima ambiciozni Salavat gdje će mu društvo praviti proslavljeni GM Leonid Vajsfeld
Avangard - napokon se i u Omsku odlučuju za Rusa i to Jevgenija Kornouhova, prijašnjeg pomoćnog trenera i voditelja MHL filijale koji dosad nema iskustva u seniorskom hokeju kao glavni trener
Ak Bars - Zinetula Biljaletdinov ostaje u Kazanu koliko god bude htio
Traktor - Andrej Nikolišin nakon odličnog spašavanja sezone kreće u svoju prvu punu sezonu
Metalurg Mg - Mike Keenan na račun velikog kredita od pretprošle sezone nastavlja svoj posao kao (zasad) jedini strani trener u ruskim klubovima
Metalurg Nk - odlazak Germana Titova, najvjerojatnije u obnovljeni Spartak, nadomještava najuspješniji trener u povijesti kluba (rane 2000-te), Nikolaj Solovjov
Amur - u potrazi za novim trenerom, zasad jedino potvrđeno da će biti Rus
Admiral - Sergej Šepeljev na vagi, ali trebao bi ostati
Lada - Sergej Svetlov nastavlja gdje je stao
Sibir - slično kao i Skudra i Vitolinš, Andrej Skabelka je kao Bjelorus predstavnik ruske škole pa je tek uvjetno stranac. Naravno, nakon ovakve sezone ostaje u klubu i dalje
Baris - Andrej Nazarov ostaje i dalje
Jugra - slično kao u Avangardu, momčad preuzima mladi trener MHL filijale nedokazan na seniorskoj razini - Pavel Jezovski
Neftehimik - o novom treneru ni traga ni glasa, hoće li ostati Vladimir Krikunov jedino je pitanje

Nikolišin, Popov, Kornouhov, Jezovski, Orehovski, Titov, Kudašov...sve su to mladi i talentirani, neki dokazani neki nedokazani treneri koji predstavljaju budućnost ruskog hokeja. Nakon godina i godina okretanja strancima te njihove "brze potrošnje" (nekad opravdano nekad ne) došlo je vrijeme okretanja vlastitim snagama. Od toga su krenule najjače momčadi , a počinju ih slijediti i one slabije. Trend je i više nego jasan, nakon dugo godina vrijeme je za nove visokoklasne ruske trenere.

Odlazak legendi

Vrijeme za nove mlade trenere simbolički su označile i dvije smrti predstavnike stare trenerske garde. Najprije je od zatajenja srca u 67. godini preminuo legendarni Valerij Belousov kojemu sam još lani povodom umirovljenja posvetio ovaj tekst. Umirovljenje nažalost nije dugo trajalo. Meni osobno, Belousov je bio najdraži ruski trener u razdoblju mog otprilike desetogodišnjeg praćenja ruskog hokej. Nitko nije bio tako skroman i samozatajan i opet tako uspješan. Bio je pravi sportaš, pedagog, svi igrači su ga voljeli...A opet je imao i trenerski stil koji se morao voljeti, tko god je gledao Traktor na njihovom putu prema finalu Gagarina 2013. zna o čemu govorim. Valeriju Konstantinoviču, počivaj u miru!

Odlazeći sa sprovoda Belousova u prometnoj nesreći je poginuo njegov prijatelj i vršnjak po godinama, a ujedno i veliki trener Sergej Mihaljov. Možda je manje poznat svima koji prate KHL budući da zadnjih godina nije bio trenerski aktivan, ali to ne umanjuje njegov doprinos ruskom klupskom hokeju. Postizao je uspjehe u Ladi, Severstalu i Salavatu s kojim je osvojio i njihov prvi naslov u povijesti 2008. godine. Da ne dužim previše, bit će čudno pratiti ruske medije bez redovitih izjava i komentara Sergeja Mihaljova koji su uvijek bili na visokoj razini.