Što je zajedničko Valeriju Zelepukinu, Igoru Larionovu, Valeriju Kamenskom i Slavi Kozlovu, sve odreda legendama ruskog hokeja? To što su rođeni u Voskresensku te hokej naučili igrati u lokalnom "Himiku". Priča o ovom klubu i gradu istovremeno je jedna od najsjanijih i najtužnijih u čitavoj povijesti ruskog, ali i svjetskog hokeja, a samim time i jedna od najzanimljivijih. Od prvog klizališta koje je vlastitim rukama izgradio legendarni trener Nikolaj Epštejn, preko toga da su godinama bili trn u oku privilegiranim moskovskim klubovima i da su svijetu hokeja dali neka od najvećih imena ovog sporta pa sve do velikog pada devedesetih godina i konačne propasti početkom trećeg tisućljeća. Jednostavno rečeno, priča o Himiku priča je koja zaslužuje biti ispričana.
Priča o nastanku i počecima hokeja u Voskresensku djeluje gotovo filmski. Sve do sredine XX. stoljeća Voskresensk je bio malo veće selo značajno jedino po tome što je bio postaja na željezničkoj prugi od Moskve do Rjazana. To i činjenica da se nalazi samo 100 kilometara jugozapadno od Moskve utjecalo je na rani razvoj industrije, konkretno kemijske. Sagrađena je ogromna tvornica umjetnih gnojiva te je selo s vremenom postalo manji grad. U poslijeratnom razdoblju Voskresensk je brojio oko 40 tisuća stanovnika. Jedan od njih bio je i Nikolaj Epštejn, inače rođen u obližnjem gradiću Kolomni. Upravo je završio svoju ne pretjerano uspješnu nogometno-hokejašku * karijeru te se odlučio posvetiti trenerskom poslu u svom rodnom kraju. Kako je bio vrlo ambiciozan u vezi svog trenerskog zvanja imao je velike planove, osobito vezane za hokej.
Došao je u Voskresensk gdje je primijetio kako rastućem stanovništvu ovog grada nedostaje sportskih sadržaja, naročito za zimskih mjeseci kada im je bilo onemogućeno igrati nogomet. Kako je ogromna većina stanovništva bila zaposlena u spomenutoj tvornici Epštejn je posjetio njezinog direktora Nikolaja Doktorova i predstavio mu svoje planove o osnivanju hokejaškog kluba u Voskresensku. Doktorov je bio oduševljen idejom te je ponudio sponzorstvo cijelom projektu. Epštejn je entuzijastično pristupio njegovoj realizaciji, na jednoj livadi je vlastitim rukama sagradio prvo gradsko klizalište tako što je postavio velike komade stakla te po njima prolijevao vodu koja bi se zaleđivala. Na tom igralištu voskresenska mladež po prvi put je zaigrala hokej. Epštejn je ubrzo izabrao najbolje među njima te ih je uvrstio u prvu momčad novog kluba koji je dobio ime "Himik" (pr. kemičar) prema sponzorstvu tvornice Nikolaja Doktorova. Prvi nastup momčad je ubliježila na turniru u obližnjem Elektrostalu gdje su odličnim nastupom i pobjedom zaslužili nastup u RSFSR-u, nominalno trećem i najnižem razredu tadašnjeg hokeja.
U prvoj službenoj i samim time povijesnoj utakmici "Himik" je pobijedio "Torpedo" iz Perova sa 5-2. Dogodilo se to 27. prosinca 1953. godine što se smatra službenim rođenjem kluba. Istovremeno je u Voskresensku sagrađeno i pravo klizalište te je "Himik" bio spreman za veliki uzlet u vrh sovjetskog hokeja. Već u prvoj sezoni su osvojili RSFSR, a 1955. godine zaradili su i promociju u najveći rang natjecanja - Sovjetsku ligu. Najzaslužniji za veliki uspjeh bio je bez sumnje trener Epštejn. U momčad je uveo stroga pravila i teške treninge što je rezultiralo dominacijom u nižim sovjetskim ligama. Igrače je birao tako što je obilazio utakmice amaterskih natjecanja ili običnih tzv. haklova diljem Voskresenska, ali i šire okolice, sve do Moskve. Tamo bi na temelju vlastite procjene pronalazio talentirane igrače te im nudio dolazak u "Himik". Većina bi ih pristajala jer je klub bio financijski stabilan. Na taj način "Himik" je postao nepresušan izvor talenata, a Epštejn jedan od najcjenjenijih trenera u sovjetskom hokeju. (na slici momčad "Himika" u svojoj prvoj godini postojanja).
U prvoj sovjetskoj ligi sve momčadi bile su u sjeni velike moskovske četvorke koju su činili "CSKA", "Dinamo", "Spartak" i "Krilja Sovjetov". Osim što su bili privilegirani u činjenici što su bili iz Moskve gdje su bili najbolji uvjeti i infrastruktura iza njih su stajale i najveće državne instance poput vojske, ministarstva obrane i zrakoplovstva. Samim time "Himik" je kao i svi ostali klubovi bio praktički onemogućen u ostvarivanju najvećih rezultata. Ipak, u najvećem rangu natjecanja nisu bili prolaznici. I ne samo to, tu su se zadržali do samog raspada SSSR-a 1991. godine. Prvi veliki uspjeh bilo je peto mjesto u sezoni 60/61 što je čak i nadmašeno u sezoni 64/65 kada je osvojena bronca za treće mjesto. Iza sebe su ostavili i "Dinamo" i "Krilju Sovjetov" što je bilo ravno čudu. Već u to vrijeme bilo je jasno kako Epštejn čini velike stvari i stvara velike igrače. Još od njegovih prvih uspjeha moskovski klubovi, prije svega "CSKA", uzimali su "Himiku" najbolje igrače. Činili su to poznatim i s današnje perspektive nepravednim ultimatumom koji su stavljali pred željene igrače - ili će preći u "CSKA" ili će ići u Sibir na služenje vojnog roka. Na takav način u prijestolnicu su selili redom najbolji igrači "Himika" - Aleksandr Ragulin, Eduard Ivanov, Jurij Ljapkin, Valerij Nikitin...Većina njih postigla je velike uspjehe i na nacionalnom i reprezentativnom planu.
Šezdesete godine bile su osobito uspješne za "Himik". Osim što su proizveli nekoliko reprezentativaca redovito su bili među pet najboljih momčadi lige, a često i ispred nekih moskovskih klubova. U sezoni 69/70 osvojili su i drugu broncu što je bio vrhunac Epštejnova mandata . Za klub je osobito važna bila 1966. godina jer su tada dobili svoju prvu dvoranu koja je zamijenila otvoreno klizalište. I to je pokazatelj uvjeta u kojim je "Himik" dosegao vrh sovjetskog hokeja. Početkom sedamdesetih godina sve se lagano počelo urušavati; Epštejn je dobio veliko priznanje u vidu mjesta glavnog trenera juniorske reprezentacije SSSR-a, a dupli posao pomalo se odrazio i na rezultate "Himika" koji su postajali sve lošiji. Ipak, Epštejn je u sezoni 74/75 uspio vratiti klub u sam vrh osvojivši četvrto mjesto. Briljirali su tada braća Golikov koji su iste sezone morali napustiti klub i otići u "Dinamo".
Novi povratak "Himika" u sam vrh frustrirao je "CSKA"-ovu ikonu Anatolija Tarasova. Odlučio se riješiti svog dugogodišnjeg trna u oku, Nikola Epštejna. Kao da nije bilo dovoljno što mu je iz godine u godinu uzimao najbolje igrače Tarasov je svojim političkim vezama nagnao novog direktora voskresenske tvornice da otpusti Epštejna iz "Himika". Epštejn je znao što mu se sprema te je razočaran svime sam napustio mjesto trenera sredinom sljedeće sezone. Nakon 23 godine veliki trener morao je napustiti "svoje dijete" - svoj životni projekt, klub koji je stvorio i kojemu je dao najbolje godine svojeg života. Trenirao je poslije i druge klubove, ali ni izbliza uspješno kao "Himik".
Novi povratak "Himika" u sam vrh frustrirao je "CSKA"-ovu ikonu Anatolija Tarasova. Odlučio se riješiti svog dugogodišnjeg trna u oku, Nikola Epštejna. Kao da nije bilo dovoljno što mu je iz godine u godinu uzimao najbolje igrače Tarasov je svojim političkim vezama nagnao novog direktora voskresenske tvornice da otpusti Epštejna iz "Himika". Epštejn je znao što mu se sprema te je razočaran svime sam napustio mjesto trenera sredinom sljedeće sezone. Nakon 23 godine veliki trener morao je napustiti "svoje dijete" - svoj životni projekt, klub koji je stvorio i kojemu je dao najbolje godine svojeg života. Trenirao je poslije i druge klubove, ali ni izbliza uspješno kao "Himik".
Sljedećih sedam godina bilo je osobito teško za hokej u Voskresensku. Bez trenera alfe i omege sve je bilo puno teže, godinama uhodani i provjereno uspješni sustav koji je njegovao naglo se raspao te se klub našao pred jednom velikom prekretnicom. Trenersku palicu preuzeo je njegov bivši pulen Jurij Morozov, ali sve što je uspio napraviti za svog šestogodišnjeg mandata bilo je ostati u najvećem razredu sovjetskog hokeja. No ono po čemu će ostati najviše upamćen jest činjenica što je svijetu hokeja predstavio ponajboljeg ruskog igrača svih vremena - Igora Larionova. Omaleni centar odrastao je tik do ledene dvorane u Voskresensku te je prve četiri profesionalne igračke sezone proveo u "Himiku". Naravno, odmah poslije prvih zapaženijih uspjeha morao je poći u Moskvu gdje je u "CSKA"-u tvorio onu legendarnu KLM liniju s Vladimirom Krutovim i Sergejem Makarovim. Upravo će se Larionov mnogo godina kasnije, točnije 1997., vratiti u svoj Voskresensk sa Stanley kupom kojeg je osvojio sa Detroit Red Wingsima. Zahvaljujuću njemu je Voskresensk postao prvi ruski grad na čijim je ulicama predstavljen ovaj vjerojatno i najvrjedniji hokejaški trofej (na slici). Vrijedi spomenuti da je ponajbolji igrač "Himika" u to vrijeme (kasne 70-e, rane 80-e) bio Viktor Krutov, kasnije napadač "Medveščaka".
Kada se činilo kako će "Himik" polako propadati te kako će slavni dani kada su bili trn u oku moskovskim klubovima ostati samo lijepa uspomena mjesto glavnog trenera preuzeo je Vladimir Vasiljev. Bilo je to pred početak sezone 82/83, a sljedećih deset godina pod njegovim vodstvom bilo je možda i najuspješnije razdoblje u povijesti kluba.
(nastavit će se...)
* sve do šezdesetih godina u Rusiji i cijelom SSSR-u velika većina sportaša bavila se i nogometom i hokejom. Razlog za to je klima; u ljetnim mjesecima igrao se nogomet budući da otvorena klizališta nisu mogla opstati na visokim temperaturama. Shodno tome, u zimskim mjesecima igrao se hokej budući da su nogometna igrališta bivala odreda zaleđena
Pročitajte i ove tekstove o povijesti sovjetskog i ruskog hokeja:
Uspon i pad Himika iz Voskresenska - drugi dio
Aleksandr Ragulin
Arkadij Černjišjov
Valerij Harlamov
Povijest imena KHL klubova
Povijest KHL-a - prvi dio
Povijest KHL-a - drugi dio
* sve do šezdesetih godina u Rusiji i cijelom SSSR-u velika većina sportaša bavila se i nogometom i hokejom. Razlog za to je klima; u ljetnim mjesecima igrao se nogomet budući da otvorena klizališta nisu mogla opstati na visokim temperaturama. Shodno tome, u zimskim mjesecima igrao se hokej budući da su nogometna igrališta bivala odreda zaleđena
Pročitajte i ove tekstove o povijesti sovjetskog i ruskog hokeja:
Uspon i pad Himika iz Voskresenska - drugi dio
Aleksandr Ragulin
Arkadij Černjišjov
Valerij Harlamov
Povijest imena KHL klubova
Povijest KHL-a - prvi dio
Povijest KHL-a - drugi dio
Super
OdgovoriIzbriši