Sezona 2013/2014 bila je vrlo vjerojatno i posljednja za tri velika i ponajveća ruska trenera u posljednjih dvadesetak godina. Igrom slučaja u trenersku mirovinu odlaze gotovo istovremeno i to nakon vrlo loših sezona koje ipak nisu uspjele pokvariti sve pozitivno što su napravili tijekom svojih karijera. Baš zato zaslužuju da se spomenu i predstave u ovom tekstu. Trojka o kojoj govorimo čine Valerij Belousov, Pjotr Vorobjov i Vladimir Krikunov.
Počet ćemo s najstarijim od njih; riječ je o Valeriju Konstantinoviču Belousovu čija je cijela trenerska karijera vezana uz tri kluba - "Metalurg" iz Magnitogorska, "Avangard" iz Omska i "Traktor" iz Čeljabinska. Upravo je u ovom potonjem i završio karijeru prošle sezone, a u njemu je ujedno i proveo većinu vrlo uspješne igračke karijere. No, krenimo redom. Valerij Belousov rođen je 1948. godine u gradiću Novouralsku u Sverdlovskoj oblasti, za vrijeme SSSR-a jednom od tajnih gradova čije je postojanje za sve strance bilo potpuno nepoznato. Kao što mu i ime kaže, grad je smješten u brdima Urala zbog čega je hokej bio sport broj jedan pa je i sportskom tipu poput mladog Valerija bio logičan izbor za budućnost. Karijeru je počeo u lokalnom niželigašu "Kedru" gdje se brzo istaknuo svojim golgeterskim sposobnostima pa je već kao 18-godišnjak otišao u drugoligaša "Sputnjik" iz Nižnjeg Tagila (inače matični klub Aleksandra Radulova). Nakon četiri vrlo uspješne sezone zaradio je transfer u najveći i najuspješniji klub cijele uralske regije - Traktor iz Čeljabinska. Traktor je u to vrijeme bio praktički jedini klub van Moskve i bliže okolice koji je ostvario solidne rezultate u sovjetskom prvenstvu usput redovito stvaravši uspješne igrače. Najuspješniji kojeg su isprofilirali tijekom sedamdesetih godina bio je upravo Valerij Belousov.
U deset punih sezona provedenih u dresu Traktora odigrao je 418 utakmica usput postigavši 221 gol što je rekord koji i danas stoji. Kako se igračka karijera bližila kraju tako se odlučio i na jednu dotad neviđenu avanturu - otišao je dvije sezone u Japan gdje je u klubu "Oji Eagles" ostavio dubok trag osvojivši dva naslova. Već ugaslu karijeru zaključio je 1986. godine u "Kristalu" iz Saratova. Unatoč odličnim igrama u klupskom dresu odigrao je samo osam utakmica u nacionalnom dresu zbog čega nikad i nije ostao cijenjen kao igrač. Odmah po završetku karijere odlučio se za trenerski poziv; postao je pomoćni trener u svom "Traktoru", a već nakon tri godine (1990.) dobio je priliku i kao glavni trener i to nakon što je završio poznatu "Višaju školu trenerov" u Moskvi. U pet sezona dvaput je osvojio broncu u prvenstvu Rusiju što je za u to vrijeme siromašan klub poput "Traktora" bio velik uspjeh.
Već je tad pokazivao veliki talent te je 1995. godine zavrijedio poziv u dotadašnju filijalu "Traktora" - "Metalurg" iz Magnitogorska. Međutim, filijalu je tada preuzeo superbogati vlasnik metalurškog kombinata Viktor Rašnjikov koji je upravo Belousova vidio kao čovjeka koji će klub dovesti u vrh ruskog hokeja. Potez je to koji nije naišao na odobravanje navijača Traktora koji nisu mogli prihvatiti da Metalurg više nikad neće biti mali klub iz čeljabinske provincije. Belousov je u osam sezona provedenih u klubu zaslužio status najuspješnijeg ruskog trenera nove generacije. Osim dva naslova nacionalna prvaka osvojio je i tri europska naslova u tadašnjoj Euroligi te Superkupu. Tijekom prijelaza tisućljeća ruska reprezentacija prolazila je kroz veliku krizu te se često zazivao dolazak tada najupsješnijeg ruskog trenera Belousova na izborničko mjesto. Nažalost, nikad nije dogurao dalje od statusa pomoćnog trenera, da jest možda bi u vitrinama reprezentacije bio još koji trofej. Belousov je Magnitogorsk napustio na svom vrhuncu, dokazao je sam sebi što može te je bez oklijevanja pošao za novim izazovima.
Poziv koji se ne odbija ovaj put došao je iz "Avangarda" koji je tada baš kao i nekad "Metalurg" slagao momčad za proboj u vrh ruskog hokeja. Tamo ju je doveo već u prvoj sezoni (03/04) osvojivši zasad jedini naslov prvaka za omske jastrebe (na slici). U finalu je pobijedio upravo svoju bivšu momčad i to velikim preokretom nakon zaostatka od 0-2 u seriji. U odlučujućoj petoj utakmici "Avangard" je slavio u Magnitogorsku nakon kaznenih udaraca, a Belousov je bivšoj momčadi zadao pljusku koju mu navijači nisu lako mogli oprostiti. Sljedeće sezone Avangard je osvojio i Europski kup, ali bio je tu kraj trofejima; u naredne tri i pol sezone klub je uvijek ostajao kratak za naslov iako je stalno bio u vrhu. Najteži trenutak karijere Belousov je doživio sredinom sezone 07/08 kada je bez najave i nakon ne toliko loših rezultata dobio otkaz zajedno sa cijelim trenerskim stožerom. Bilo je to vrlo okrutno te se s tim nikako nije mogao pomiriti - nazvao je to najvećom uvredom u karijeri. Potez je to koji je uskoro i GM-a Anatolija Bardina koštao posla, a Avangard nikad poslije nije imao takvog trenera koji ga je opetovano održavao u vrhu lige.
Dolaskom KHL-a Belousov se još jednom vratio u "Metalurg", ali u dvije sezone nije uspio dalje od polufinala. Menadžment kluba stoga ga je proglasio nedovoljno dobrim za visoke apetite kluba te su ga se riješili. Belousov se našao i u nemilosti javnosti koji su ga proglašavali prekonzervativnim i pretvrdoglavim za moderan hokej. Iako je već tad razmišljao o povlačenju sredinom sezone 10/11 dobio je poziv iz kluba u kojem je i počeo trenerski zanat - "Traktora". Klub je tada bio u velikoj krizi, ali i s velikim planovima za budućnost. Upravo su njega vidjeli kao čovjeka koji će im pomoći u pohodu na vrh, a ujedno i izbrusiti talent velike nadolazeće zvijezde Jevgenija Kuznjecova. Ispalo je da bolju osobu nisu mogli pronaći; "Traktor" je s nešto pojačanim sastavom eskpresno došao do samog vrha lige - osvojen je i Kontinentalni kup, a već dogodine su zaigrali i u finalu Gagarinova kupa. Više nitko nije imao pravo osporiti Belousova i njegov stil jer je dokazao da i u modernom hokeju ima što pokazati. Neke loše odluke menadžmenta znatno su oslabile momčad u ulasku u sezonu 13/14 pa je i rezultat bio vrlo loš. Bio je to i kraj njegova mandata u klubu pa je krajem sezone odlučio da se povlači; razlog je osim lošijih rezultata bila i bolest kralježnice koja je zasigurno kumovala i odluci o trenerskoj mirovini. Ipak, s obzirom na trenutnu katastrofalnu situaciju u "Traktoru" očito je da novom treneru Karriju Kiviju visi klupa pa mnogi navijači zazivaju povratak omiljenog trenera. Hoće li se to i dogoditi, tko zna...
Zašto je Belousov važan za ruski hokej i zašto je bio toliko uspješan? Prije svega, Belousov je jedan od rijetkih trenera koji je uspješno spojio dva razdoblja ruskog hokeja; onaj od prije i poslije samostalnosti. Karijera mu se protezala kroz vrlo različita razdoblja kada se igrao vrlo različit hokej, a njegov je najveći uspjeh što je u svima njima bio uspješan i što se svakom od njih uspio prilagoditi istovremeno i zadržavši svoj prepoznatljivi stil koji potječe još od prvog posla u "Traktoru". To su napadačka igra s mnogo kombinatorike, sa brzim klizanjem i mnogo dodavanja kojima je cilj izbaciti obranu i doći do slobodnog udarca. Kod njega su braniči uvijek imali ofenzivne zadatke, a praktički se sve vodilo na logiku - Pobjeda se postiže pred protivničkim, a ne svojim golom. Zbog takvog ofenzivnog stila uvijek je posebnu pozornost posvećivao vratarima koji su u njegovim momčadima uvijek bili odlični. Ipak, velikih uspjeha ne bi bilo bez njegove posvećenosti detaljima i činjenici da je bio odličan psiholog uvijek u kontaktu sa svojim igračima.
Posljednji posao u "Traktoru" najbolji je pokazatelj njegova trenerskog talenta: momčad je igrala njegovim konzervativnim stilom, ali također je imala i odlike moderne momčadi; veliku važnost imale su tzv. "specijalne momčadi", a obrani je posvećena puno veća važnost nego prije jer je to vrijeme zahtijevalo - sam napad više nije mogao jamčiti uspjeh. Sezona u kojoj je Traktor dogurao do finala Gagarinova kupa bila je konačni dokaz da je Valerij Belousov možda i najveći ruski trener u posljednjih dvadesetak godina. U sva tri kluba u kojima je radio polučio je uspjehe, bile to momčadi prepune zvijezda, bilo prosječnih igrača. Na kraju svega treba reći da je prava šteta kako nikada nije dobio priliku voditi reprezentaciju Rusije jer je jasno kako su to u posljednjih dvadesetak godina radili puno lošiji treneri od njega. Ali i ovako je ostavio veliki trag te će ga hokejaška povijest pamtiti kao velikog trenera.
(nastavit će se...)
Nema komentara:
Objavi komentar